..(međunarodni festival mladih Međugorje)
Select language:..
SLO
ENG
HR
|
<<< Mladifest.com
- Međugorje <<< ..(međunarodni festival mladih Međugorje) |
Select language:.. |
SLO |
ENG |
HR |
Put Svetog Jakova u španjolskoj -
pitanja i odgovori
Camino de
Santiago de compostela
pitanja
hodoćasnika i odgovori
>>> Opis puta po danima - vodić na putu >>>
>>> Pitanja hodoćasnika prije odlaska i odgovori >>>
>>> Interaktivna karta puta >>>
>>> Slike s puta Sv. Jakova - Camino >>>
>>> Prezentacija hodoćasničkog puta - Camino >>>
Camino de Santiago - opis puta
na putu u santiago
U početku: Kad stignemo u Saint Jean p.p., prvo idemo u hodočasnički ured, gdje se upisujemo, dobivamo hodočasničku knjižicu (Credencial de peregrino) i prvi žig te popis mjesta i hodoćasničkih smještaja. Hodočasnički ured je otvoren svaki dan u godini: 7:30 - 12:00 i 13:30 - 20:15 (21:30 - 23:00 petak, nedjelja - na dane kada stiže večernji vlak iz Bayonna). (telefon Hodočasničkog ureda: +33 559 370 509) Zatim tražimo slobodno mjesto u hodoćasničkom smještaju, kupimo hranu za sutra, idemo navečer na svetu misu, a drugo jutro krećemo na put. Ali ako dođemo u st.Jean p.p. ujutro, nakon što obavimo formalnosti, možemo odmah krenuti na put, barem za Orisson, koji je udaljen 2 sata hodnje (ako smo tamo dan-dva ranije rezervirali smještaj) ili čak za Roncesvalles...
Pređeni put dnevno: Obično hodamo 25 do 35 kilometara dnevno, najviše 40 km. Neki čak pokušaju 45 ili 50 dnevno u početku. Rijetki od njih normalno stignu do cilja... Uz šetnju, treba odvojiti vrijeme i za svakodnevno pranje i sušenje odjeće, kupovinu u trgovinama, razgledavanje, (priprema hrane), druženje,...
U Santiagu:
Na odredištu u Santiagu, najpoznatiji smještaj za hodočasnike je "Seminario
Menior", udaljen je 20-ak minuta hoda od crkve i tamo možete ostati nekoliko
dana, ali nije previše jeftin... (14 € po noćenju) .
Ali je moderno uređen, nema kreveta na kat, lijepo uređen sanitarni čvor,
blizina crkve, kuhinja, prostrane spavaće sobe i vlastita trgovina hranom,
veliki kapacitet itd...
Svaki dan je u 12 sati hodoćasnička Sveta misa, a prije i poslije mise moguče je
posjetit grob apostola Jakova
I ne zaboravite otići u ured za hodočasnike, koji otvore u 9 sati ujutro, gdje
možete dobiti potvrdu o uspješno završenom hodočašću.
Uvjet za to je uredno ovjerena pećatima hodočasnička putovnica (Credencial).
Usput skupljamo žigove u smještajima, pojedinim crkvama itd... Ako ste u
međuvremenu prevarili i se vozili, to se brzo primijeti po slijedu pećata u
kilometrima, a u tom slučaju se može dogoditi da odbijaju izdati potvrdu :)
Posebnost Santiaga je velika kadionica na pročelju crkve, koja se njiše cijelom
širinom crkve i kojom mora upravljati čak četiti do osam redovnika.
Za put kući opet možemo birati: autobus, avion ili vlak, idemo na
željeznički/autobusni kolodvor ili lokalnim autobusom idemo do zračne luke koja
je udaljena 10 kilometara.
Odatle avionom preko Barcelone do Zagreba ili kući preko Madrida, Londona ili
Pariza.
Grčevi u mišićima nogu: Neugodna stvar koja može jako otežati hodanje uz jake bolove ili izazvati probleme nekoliko dana nakon povratka. (Ne)provjerenih recepata za liječenje ima podosta, svatko zna svoj. Bolje spriječiti nego liječiti: dovoljno soljene hrane i svaki dan naizmjenično jedna velika tableta kalcija i magnezija, koje možete nabaviti u gotovo svakom Konzumu. Stvar radi. Osim toga, bolovi u nogama mogu se javiti i zbog nedovoljne prehrane, premalo kalorične hrane - što više kruha, makarona i sl.
Sunce: Drugi problem koji ne treba zaboraviti je sunce. Ovdje smo puno južnije od naše zemlje, po geografskoj širini negdje na ravni Grčke, pa je sunce ovdje okomitije. Osim toga, hodamo na priličnoj nadmorskoj visini (prelazimo brda, planine, a i duga ravnica na visini je od preko 800n/m!). Tako sunce radi "punom snagom". Njegovu toplinu niti ne osjetimo, ali brzo se pojave opekotine. Moramo zaštititi glavu, posebno njušku, oči, vrat te prednje i stražnje noge. Potrebna je krema za sunčanje i odgovarajuća kapa ili šešir te sunčane naočale.
Psi lutalice: U Španjolskoj većina pasa po selima se slobodno šeta. Samo manji dio njih je ograđen, još manje vezan. Na putu, osobito u selima, susrećemo mnogo ovih pasa, od najmanjih do prilično velikih. Mnogi od njih su bez vlasnika, ili su “seosko vlasništvo”. Za hodočasnike ovi psi nisu opasni, jer su na njih navikli od djetinjstva. Obično ni ne smetaju hodočasnicima, ponekad treba dobro paziti da ne zgaziš na jednog, kad leži nasred puta. Nije baš preporučljivo hraniti ih, jer se može dogoditi, da takav pas krene za tobom i teško ćeš ga se otresti. Ali ako negdje psi počnu mahnito lajati na hodočasnika, hodočasnik treba razmisliti nije li zalutao: to se najčešće događa, ako si skrenuo s pravog puta... Odnedavno i to polako reguliraju, a po selima je sve manje pasa koji slobodno šetaju, uglavnom zato, što su sela sve praznija, mladi odlaze u gradove...
Divlje životinje: Putem ne srećemo mnogo životinja. Ovdje nema ni srna, ni medvjeda, ni vukova, ni divljih svinja, ni komaraca, ni krpelja, ni zmija, ni drugih opasnih životinja. Ali na pašnjacima, koji su uglavnom u brdskim krajevima, ima dosta krava. Oni nisu opasne, jer obično ne jedu ljude, već samo travu. Ali posebno u krajevima sa žitnim poljima, sve je puno ptičica koje muziciraju na putu. U zadnjem dijelu rute od Astorge do Atlantika, u nekim područjima ima mnogo uobičajenih muha, posebno oko Cruz de ferra, a i u dolini Valcarca i oko Olveire. To je neugodno jer tjeraju hranu, a vole i kljucati. U kamenjarima i planinskim predjelima mjestimice ima veći broj malih zelenih guštera, ali oni nisu opasni i vrlo su plašljivi.
Sigurnost na putu: Sama staza je dobro označena i prilično sigurna. Veća opasnost su potencijalne oluje u Pirenejima - poslušajmo savjete službenika u hodočasničkom uredu u Saint Jean p.p., a također i drugdje na putu, osobito u planinama. Idemo li vlakom do starta i natrag, na kolodvorima i u vlakovima susrećemo svakakve ljude, pogotovo u Italiji... Opasnost od krađe novca, dokumenata i opreme. Ako idemo avionom, te opasnosti su manje, jer avionom obično putuju uredniji ljudi. U mnogim mjestima netko je već izgubio nešto u hodočasničkom smještaju, od novca, dokumenata, opreme, bicikla i sl. Rizik od krađe veći je u većim smještajnim objektima i u gradovima. Dobro je uvijek sa sobom imati vrijednije stvari. Na putu nema napada na ljude, to se uglavnom događalo u prošlosti, ali sada toga gotovo više nema. Ali ipak je ipak nužan određeni oprez, npr. nikada ne autostopirajte, ne hodamo sami u velikim gradovima noću. Hodamo označenim hodočasničkim putem.
Dokumenti i novac: Sa sobom moramo imati osobnu iskaznicu ili putovnicu. Na početku u Saint Jean pied de portu u hodočasničkom uredu dobivamo hodočasničku putovnicu (Credencial del peregrino) u koju skupljamo pečate na putu u smještajima i drugim za to određenim mjestima. Bez ovog dokumenta nećemo biti primljeni u smještaj za hodočasnike. Na kraju hodočašća dobivamo potvrdu o obavljenom hodočašću na temelju pečata. Preporuča se prije polaska ugovoriti privremeno zdravstveno osiguranje za pomoć u inozemstvu za slučaj, da se nešto dogodi na putu. I uzmite europsku karticu zdravstvenog osiguranja (besplatno, naručite online). Sa sobom nosimo male količine novca. Novac možemo podići u pokretu na bankomatima. Dovoljno je imati normalnu bankovnu karticu (Mastercard, Visa itd.), to vrijedi i u inozemstvu. I ovdje je potrebno unijeti PIN broj, a i ovdje vrijede isti dnevni limiti kao i kod nas. Provizija za svako podizanje iznosi oko 0,60 €. Neke banke naplaćuju dodatne naknade od 2 € za svako podizanje (npr. Santander i neke druge), bankomat vas upozorava na to unaprijed. U tom slučaju idete na bankomat druge banke koji ne naplaćuje dodatne naknade.
Telekomunikacije i električna energija: Od 15. lipnja 2017. korištenje mobilnog telefona u EU, odnosno također u Francuskoj i Španjolskoj, je bez dodatnih troškova roaminga. Cijena korištenja, odnosno poziva, poruka i interneta je ista kao kod kuće. Za one koji imaju neograničene pakete, pozivi, poruke i internet bit će besplatni. Dakle: telefonski pozivi i poruke, e-mail isto kao kod kuće. Postoje samo ograničenja u prijenosu podataka, a to varira ovisno o pretplatničkom paketu, obično oko 10 - 30 GB. Dakle: kod prijenosa podataka putem mobilne mreže potrebno je izbjegavati pretjerano gledanje i slanje videa te pretjerano korištenje YouTubea. Za to je bolje koristiti WIFI. Za normalno korištenje (internet, navigaciju, e-mail, slike) nema ograničenja u prijenosu podataka putem mobilne mreže. Kod prekoračenja limita brzina se obično znatno smanjuje i/ili naplaćivanje dodatni prijenosa podataka, ovisno o pretplatničkom paketu. Gotovo cijela hodočasnička ruta ima signal mobilne telefonije, a izuzeci su samo francuski dio Pireneja i pojedini kraći dijelovi puta kroz planine i zatvorene doline. Besplatan WIFI dostupan je u većini smještaja za hodočasnike. Osim toga, ima ga u gotovo svim gostionicama duž rute. Iznimke su neka planinska i udaljena područja gdje ti uređaji nisu dostupni. Svugdje je električni napon 230V, kao i kod nas. Također, utičnice su istog oblika kao naše, tako da nam ne trebaju nikakvi adapteri. Gotovo svi smještaji imaju utičnice s razdjelnicima za punjenje telefona i drugih uređaja za hodočasnike. Korištenje je besplatno. Izuzetak su samo neka zabačena prenoćišta na osami, gdje nemaju struje. (npr. SanBol, Puente San Nicolas, San Anton, Manjarin,..)
Komunikacija: Kako ćemo komunicirati na putu - s drugim hodočasnicima, u uredima, u prenoćištima, na recepcijama, bankomatima, zračnim lukama, trgovinama? Poznavanje Engleskog jezikaje sasvim dovoljno, govori se u gotovo svim mjestima, uredima i drugim ustanovama. Također, i natpisi i obavijesti su na Engleskom i nekoliko drugih jezika, kao i bankomati. Hodočasnici također mogu koristiti talijanski, francuski ili njemački uz engleski. Samo u nekim trgovinama ne razumiju ništa osim svog materinjeg jezika... Obično se brzo naviknete na neke njihove riječi ili im pokažete ono što biste htjeli.
Cijena hodočašća – koliko to sve košta? Svaki dan morate platiti smještaj, negdje između 8 i 12 € po noćenju. Hrana negdje od 15€ do 30€ dnevno. A prijevoz vlakom i/ili avionom tamo i natrag od 200€ do 600€. Na putu smo mjesec dana. Pa zbrojimo: (31 X 10 €) + (31 X 25 €) + 400 € = ~1500 €... To je ako idemo sami, i ako koristimo neki normalni, umjereno skroman, podnošljivi standard hodočašća. . Ali ako noćimo u hotelima, iznajmljujemo sobe i preko dana jedemo u restoranima, posjećujemo muzeje i događanja, sve će biti znatno skuplje... Uz veću skromnost moglo bi se još malo uštedjeti, pogotovo ako se nađe jeftiniji prijevoz. Pogotovo kod većih grupa, isplati se razmisliti o najmu prijevoza (autobus) do starta i/ili za povratak, to bi bila veća ušteda. Osim ovih izravnih troškova, su dodatni troškovi i obuća, oprema, suvenir, pošta, priloge u crkvama...
Pranje odječe... Sa sobom imamo 2 seta osnovne odjeće, jedne na sebi, druge u ruksaku, više nam ne trebaju. Uz to, i jedan tanji kardigan, papuče, kapa ili šešir. Kad završimo popodnevnu šetnju i smjestimo se u hodoćasnički smještaj, tuširamo se, presvlačimo i ručno peremo odjeću, te ih objesimo na konop da se suše. Kad se odjeća osuši (za sat-dva) stavljamo ih u ruksak za sutradan i tako do kraja puta. Neki smještaji (uglavnom državni) imaju veće strojeve za pranje i sušenje rublja, koje hodočasnici mogu koristiti. Cijena korištenja za jednokratno brzo pranje je oko 3 eura, a isto toliko i za sušenje. Ponekad morate čekati u redu da biste ga iskoristili... Za pojedinog hodočasnika to ne dolazi u obzir, ali ako je na putu skupina, svakako jest.
Priprema hrane: Danju u šetnji, uglavnom suha hrana u dućanima uz put, možda ponekad nešto u gostionici, a navečer treba nam večera. Ponegdje imaju na raspolaganju kuhinju u smještajima, u svim državnim prenoćištima u Galiciji (Xunta) hodočasnici je mogu koristiti, negdje ima posuđa, negdje ne. Nedavno je dosta takvih kuhinja opremljeno mikrovalnom pećnicom. Naravno, hranu prvo morate kupiti u trgovini, kao i ulje, ocat itd... No, ako je više ljudi, često morate čekati na red ispred štednjaka. Ponegdje nema ničega, čak ni kuhinje, a mora se jesti suha hrana ili ići u gostionicu. Postoje posebni meniji za hodočašće za oko 12 - 15 €. U nekim prenoćištima hodočasnici zajedno pripremaju večeru (uglavnom župni smještaji u udaljenijim selima), no ponegdje možete dobiti večeru uz nadoplatu od oko 10 - 12 € (uglavnom u privatnim smještajima). Različito od mjesta do mjesta...
Kako protiče jedan tipičan hodočasnički dan? Dani hodočašća su vrlo slični jedni drugima, bio to ponedjeljak, petak, nedjelja ili nešto između. Ustajemo rano ujutro, najčešće u 6 sati (ponekad i od 5 do 7 sati), umivamo se, doručkujemo iz ruksaka ili doručkujemo u smještaju i odmah krećemo na put. hodamo cijeli dan, do sredine poslijepodneva (15 - 17 sati). Između ponekad kraći odmor, posjet dućanu, gostionici, posjet nekom zanimljivom mjestu, ali prije svega hodanje. Poslijepodne pronalazimo prikladno mjesto za noćenje, potražimo smještaj, obavljamo formalnosti (prijava, pečatiranje papira). Slijedi tuširanje, pranje odjeće i sušenje. Zatim je vrijeme za odmor i razgledavanje okolice, druženje s ostalim hodočasnicima, posjet dućanu, pisanje pisama, odmor,... Ako imamo priliku, idemo na večer na svetu misu, nakon čega slijedi priprema večere ili idemo u obližnju gostionicu na večeru. Ponegdje postoje i zajedničke aktivnosti. Navečer se družimo s ostalim hodočasnicima i idemo spavati do 22 sata.
Kupnja autobusne, željezničke i avionske karte za povratak? Ako več ranije nismo kupili povratnu kartu, onda to učinimo nekoliko dana do tjedan dana prije kraja puta. Karte kupujemo direktno na web stranicama prijevoznika (Ryanair, Easyjet, Flixbus, Bahn.de, Vueling,). Kartu plaćamo bankovnom platnom karticom (Mastercard, Visa, prepaid Masretcard...) ili Paypalom. Zato se moramo pobrinuti za to prije odlaska, da imamo odgovarajuću karticu ili Paypal. Ako to nemamo, onda idemo na aerodrom ili autobusni ili željeznički kolodvor u Santiagu i tamo kupimo karte za gotovinu.
Hrana u putu:
Tijekom dana moramo voditi računa o pravilnoj prehrani, jer o tome uvelike ovisi
naša tjelesna snaga.
Ne bismo trebali ići na bilo kakav namjerni gubitak težine, jer to samo
rezultira gubitkom snage i kondicije.
Vjerovali ili ne - unatoč obilnoj hrani, još uvijek prebrzo gubimo kilograme ako
cijeli dan hodamo... Mnogi će prije odlaska reći da je potrebno jesti puno mesa,
jer ono bi trebalo dati potrebne snaga.
Ali to nije posve točno.
Obavezno si priuštite obilnu i raznovrsnu večeru i kako ne biste prebrzo
izgubili kilograme.
U nekim smještajima dobijete i večeru, negdje imaju kuhinju i možete si sami
pripremiti većeru, ali u većini slučajeva nema ništa i ovisite o trgovini ili
gostionici.
Hrana je ovdje malo jeftinija u trgovinama nego kod nas, a malo skuplja u
restoranima.
Hodočasnički meniji u gostionicama su negdje između 12 i 15 €.
Dobra tjestenina (makaroni), riža, riba, salate, piletina, kojih ima svugdje i
nije preskupo.
I, naravno, dobro španjolsko vino, nakon kojeg nikad ne boli glava.
Slatkiši, mlijeko, slatki napici, kava, džem, sir, kruh najbolji su za jutro i u
hodu, jer daju puno snage, posebno pri penjanju, i tjeraju umor.
Ujutro i tijekom dana u šetnji treba izbjegavati masna jela, velike količine
mesa, vino i slične hrane koja dugo "sjedi" u želucu te općenito prejedanje, jer
takva hrana otežava metabolizam, onda se prije umorimo.
U nekim smještajima nude večeru i/ili doručak uz nadoplatu, a negdje imamo
zajedničku večeru, koju zajedno pripremamo ili
pomažemo u pripremi uz suradnju voditelja smještaja i onda zajedno jedemo,
negdje je prilog dobrovoljan, negdje su u sklopu prenoćišta restorani, negdje je
kuhinja dostupna hodočasnicima da sami kuhaju, ponegdje u blizini smještaja
postoji gostionica/restoran s hodočasničkim menujima, ponegdje su dućani,
ponegdje nema ničega... Da, razlikuje se od mjesta do mjesta.
Uglavnom je ovako:
- u župnim smještajima (parroisial) hodočasnici zajedno s domarom pripremaju
zajedničku večeru, prije večere imamo molitvu i nakon većere pospremamo za
sobom.
prilozi su dobrovoljni.
Sljedeće jutro često dobijemo i skroman doručak.
- u državnim smještajima (općinskim) jedva da igdje dobijemo hranu,
ali često je u njima kuhinja sa štedjakom ili mikrovalnim pećnicom.
Ovdje se hodočasnik mora za hranu sam pobrinuti, obično u dućanu ili nekoj
obližnjoj gostionici s hranom.
- u državnom smještaju u Galiciji (ACAG) također ne dobivamo hranu, ali u većini
slučajeva hodočasnicima je na raspolaganju kuhinja s opremom, štednjakom,
mikrovalnom pećnicom, posuđem,... Hodočasnici moraju kupiti sastojke u trgovini
i mogu ovdje nešto skuhati.
- u privatnom smještaju (P.P.), u pravilu, gotovo svugdje ima večera i doručak
na zahtjev uz nadoplatu 10 - 12 €ura.
Ti smještaji su obično manji, a u nekim slučajevima su dio gostionice ili
restorana ili imaju svoj restoran u neposrednoj blizini.
Ponegdje, umjesto samo toga, na raspolaganju imaju vlastitu mini trgovinu i
kuhinju.
Ponegdje je večera već uključena u cijenu noćenja, a hodočasnici imaju
zajedničku večeru, sličnu onoj u župnim prenoćištima.
- usputne gostionice i restorani posvuda nude hodočasničke menije za oko 12 €
(10 - 15)
- preko dana se ipak moramo snalaziti sami, uglavnom suhom hranom iz dućana.
Trgovine s hranom: Trgovine u selima obično se otvaraju tek u 9 ili 10 ujutro, zatvaraju u 1 ili 2 popodne, zatim se ponovno otvaraju u 4 ili 5 i ostaju otvorene do oko 8 ili 10 navečer. Samo u najvećim gradovima trgovine rade cijeli dan. U manjim selima uglavnom postoje mali seoski dućani s najosnovnijim namirnicama.
Gostionice i hodočasnički menuji:
Duž cijelog puta, a najviše u selima i u blizini hodočasničkih smještaja, ima
mnogo gostionica i restorana s hodočasničkim menijem za oko 10-15 €.
Hodočasnički menu uključuje dvije porcije hrane, piće i desert te komad ili dva
kruha.
Možete odabrati jedno jelo s prve liste i jedno jelo s druge liste, jedno piće i
jedan desert. za koje dobijete kombinaciju dva jela: za prvo jelo birate između
salate, makarona i juhe;
za drugo jelo možete birati: ribu uz pomfri, piletinu uz pomfri, jaja uz pomfri,
paella rižu, pečenu svinjetinu ili junetinu s pomfritom, nakon čega slijedi
desert tj. jogurt, sladoled, jogurt, sadje ili kolač pa voda ili do 0,5 l
crvenog vina, pa kruh.
Zvuči lijepo, ali... porcije su dosta male za tu cijenu.
To je sasvim dovoljno za turiste, ali ne i za cijelodnevno hodanje, dugu 30+ km.
Inače ni u jednoj gostionici ne možeš naručiti gulaš ili nešto na žlicu, da uz
njega pojedeš 0,5 kg kruha... Tamo to ne kuhaju.
Hrana je dobra, ali mesne odreske ne preporučam, jer u Španjolskoj ne znaju peći
meso... Često se dogodi da su odresci iznutra još napola sirovi, a izvana gotovo
zagoreni .
Nije to zbog lošeg kuhara, već je u Španjolskoj običaj kuhati meso na ovaj
način...
Dakle: ovi hodočasnički meniji najviše dolaze u obzir navečer za večeru.
To je ujedno i mjesto okupljanja hodočasnika iz obližnjih smještaja, koji
nemaju organiziranu zajedničku večeru.
Ovako upoznajete nove ljude uz hranu i vino.
Pitka voda: Duž cijele trase ima dovoljno pitke vode, posebno u središtima svih sela. Španjolska sela izgrađena su tako da s obje strane ceste postoji niz kuća koje se drže jedna uz drugu, negdje u sredini je proširenje s malim trgom, a tu je i slavina za vodu. Tamo je također označeno je li voda pitka, a u većini slučajeva i jest. Stoga nije potrebno praviti veću zalihu jer se time samo povećava težina ruksaka. No, voda u Španjolskoj je prilično loše kvalitete, premekana i više-manje klorirana, ponegdje i previše, ali to nije štetno. Kako u prirodi gotovo da tamo nema vapnenca, ponegdje je voda dosta lošeg okusa, ali je pitka, ponegdje i nije, tu je označeno. Iz tog razloga također je potrebno voditi računa o dovoljnoj količini soli u hrani, jer se zbog nedostatka navodno povećava vjerojatnost grčeva mišića (na nogama).
Španjolsko vino: Španjolska je poznata po dobrom vinu. To se posebno odnosi na crno vino "Vino tinto" (Navarra, La Rioja,...). Ovo je vino izvanrednog okusa. To je poluslatko i jako vino sa dobrih 13% alkohola. Ovo vino nema onaj gorko-kiseli okus po kojem su poznata naša vina. Okus je kao svojevrsna mješavina vina, voćnog soka i likera. Zato je lako popiti i veće količine... ali zbog velike količine alkohola brzo i jako "zahvati". Budući da raste u suhoj i vrućoj klimi, lozu ne treba (toliko) prskati, a vino i nije sumporeno, pa nema glavobolje i mučnine sljedeći dan nakon ovog vina, unatoč pretjerivanju. Osobito manje količine, do pola litre navečer, pomažu dobrom snu (ne čujemo ništa što se događa noću). Međutim, ima jak učinak zagrijavanja i u veliki vrućini je vino bolje izbjegavat. U trgovinama uz put može se naći u bocama, ali i u tetrapak pakiranju.
Hodoćasnički
smještaji:
(cijene su za 2023.)
Duž cijelog hodočasničkog puta hodočasnicima su na raspolaganju hodočasnički
smještaji - (oznaka: alberg, refugio), u kojima mogu prenoćiti samo hodočasnici
pješaci, biciklisti i konjanici s valjanom i uredno ovjerenom hodočasničkom
putovnicom pećatima.
Ovisno o osnivaču i održavatelju nastambe, se dijele na crkvene (župske),
državne (općinske) i privatne.
Smještaj je najčešće u većim spavaćim sobama na krevetima na kat (bez
posteljine), a ponegdje i na podu na jastucima.
Zato je potrebna vreća za spavanje.
U takvom smještaju hodočasnik može prenoćiti samo jednu noć, nakon čega mora
nastaviti barem do sljedećeg na putu, a ponekad i duže.
Hodočasnički smještaji se otvaraju tek poslijepodne, negdje između 13:00 i 16:00
sati, a svi hodočasnici moraju napustiti smještaje najkasnije do 8:00 sati
ujutro sljedećeg dana.
Svugdje ima tuševa za tuširanje, vode i posuda za ručno pranje odjeće, ponegdje
i perilice i sušilice uz nadoplatu, ponegdje i kuhinja, spremište za bicikle.
Ponegdje hodočasnici dobivaju u smještaju i večeru i/ili doručak uz
nadoplatu ili bez .
U nekim smještajima cijena je fiksna, a u drugima se plaćaju dobrovoljni
prilozi.
Neki smještaji nude samo noćenje, dok drugi nude razne zajedničke aktivnosti,
kao što su pripremanje večere, razgledavanje, molitva, druženja i sl. Svi
smještaji zatvaraju svoja vrata u 22:00 sata, nakon tog vremena više nema ulaza
i izlaza, vrata su zaključana i svjetla ugašena, a spavaće sobe moraju biti
tihe.
Smještaj nisu samo objekti u kojima se prenoći (nažalost neki su upravo to), već
i mjesto za druženje s drugima, upoznavanje novih ljudi i zajedničke aktivnosti.
Iz svog iskustva mogu reći da su pri odabiru smještsaja najbolji oni župni s
oznakom "parroissial".
Prilozi su uglavnom dobrovoljni, ali često se dobije i večera i skroman doručak,
a nerijetko su i druge zajedničke aktivnosti.
Slijede "općinski" državni stanovi, tamo je cijena oko 8 - 10 €, a dobijete
krevet na kat, tuš s toplom vodom, ponegdje imaju i kuhinju.
Isti su i državni prenoćišta u Galiciji, s oznakom "Xunta", koji su također
jeftini - 8€, spavate na krevetu na kat, umivate se pod tušem toplom vodom
(napomena: kupaći kostim je tu gotovo obavezan - ima ih česti slučajevi kada se
tuširate u Xuntinim prenoćištima u Galiciji, da nemaju ni vrata, čak ni
zavjese...), ali imate svuda na raspolaganju kuhinju, sa ili bez posuđa i
štednjakom ili mikrovalnom pećnicom)
Tu su zatim privatni hodočasnički smještaji, to su manji smještaji u nekim
gostionicama.
I u njima vrijede ista pravila i noć provodite u zajedničkim sobama na krevetima
na kat.
Ovi su euro-dva skuplji (oko 10 - 15€), ali lijepo uređeni i imaju i restoran u
kojem uz nadoplatu možete dobiti hodočasničku večeru.
Posvuda su zajednički kreveti (kreveti na kat), a ponegdje i jastuci na podu.
Bolje je birati one smještaje u selima ili na samoći, jer se tu uglavnom
zaustavljaju iskusni hodočasnici (povratnici), više je mladih i brzo se nađe
dobro društvo.
Daleko od toga da se osjeća turistička atmosfera kao u gradovima.
Neki, osobito stariji hodoćasnici
se uglavnom zaustavljaju u većim gradovima, kojima je cilj više zabave, turizma,
te oni koji prvi put kreću na put, jer slijede upute iz raznih priručnika, koji
promoviraju ovakav način hodanja - od grada do grada.
Ovdje je sve više u stilu masovnog turizma, ali tamo nema prave atmosfere, a ima
i buke u kasnim noćnim satima.
U privatnim smještajima noćene se može unaprijed rezervirati telefonom ili putem
interneta, ali ne iu župnim i državnim smještajima.
Ovo dobro dođe u slučaju veće grupe.
U gotovo svim hodočasničkim smještajima hodočasnicima je dostupna WIFI veza,
a i struja za punjenje telefona,
osim tamo, gdje nema struje (SamBol, Puente San Nicolas, San Anton,
Manjarin,...).
Uz hodočasničke smještaje, na putu ima i dodatnih privatnih turističkih
smještaja i hotela, posebno u gradovima, no ovdje su cijene smještaja znatno
više (turistički >30€), no moguće je iznajmiti privatnu jednokrevetnu ili
dvokrevetnu sobu, posteljina je dostupna, ne postoji ograničenje dužine boravka
za jednu noć, itd... Neki hodočasnici koriste ove smještaje s vremena na
vrijeme, posebno kada žele ostati na jednom mjestu duže od jednog dana.
U slučaju veće skupine hodočasnika (10 i više) preporuča se odabrati veće
prenoćište, ali ako želimo noćiti u manjim prenoćištima, u najprometnijim
mjesecima preporuča se unaprijed telefonski rezervirati slobodna mjesta.
(telefonski brojevi su na listu koji dobijete u Saint Jean p.p).
Rezervacije su moguće samo u privatnim smještajima.
Aplikacije za mobilni telefon:
Na netu postoji nekoliko aplikacija za mobitele s GPS tragovima, smještajem i
navigacijom:
Uglavnom, samo su ova dva najkorisnija, više nam ne treba:
1.)
>>> Camino Pilgrim - Frances >>>
popis
mjesta na ruti, kilometraža između mjesta i do odredišta, nadmorska visina,
profil, traženje smještaja, trgovine, bankomati, karta, ponuda u pojedinim
mjestima (trgovina, ljekarna, smještaj, gostionica, restoran, bankomat)
2.)
>>> Way of Saint Jeames - Buen Camino >>>
detaljan
opis smještaja s ažuriranim cijenama, slikama i ponudama u njima, radno vrijeme,
broj ležaja, karta, mogućnost rezervacije pojedinih smještaja, sve verzije
Camina (francuski, portugalski, primitivo, norte,...), atrakcije na pojedinačnih
mjestima i njihove slike, opis pojedinih mjesta, navigaciju i upute do svih tih
objekata.
Obje gore spomenute aplikacije omogućuju nam unaprijed učitavanje karata i
podataka na telefon, tako da nam čak nije potrebna internetska veza i prijenos
podataka kada ga koristimo na putu.
APOSTOL SVETI JAKOV
Jakov Veliki bio je jedan od dvanaestorice apostola i brat apostola – evanđelista Ivana. Roditelji su im bili Zebedej i Saloma (Marijina sestra), dakle on je bio Isusov rođak – bratić. Jakob i Ivan (zajedno s ocem) živjeli su od ribolova u Betsaidi na Galilejskom jezeru, a u vjerskom pogledu bili su učenici Ivana Krstitelja. Tada ih je Isus pozvao da mu se pridruže i oni su postali njegovi apostoli. Jakov je uz Ivana i Petra imao posebno mjesto uz Isusa (preobraženje na gori) Sveti Jakov je nekoliko godina proveo na području današnje Španjolske i Portugala, gdje je naviještao evanđelje. Nakon Isusova uzašašća i Pedesetnice, svakom je apostolu dodijeljena zemlja u kojoj će propovijedati Isusov nauk. Svetom Jakovu je naređeno, da propovijeda "do kraja svijeta" - Pirinejskog poluotoka. (tada nisu znali za Ameriku itd.) Jednom ga je u tadašnjoj luci Muxia (ovuda prolazi i naš hodočasnički put) posjetila Marija koja je ovamo došla trgovačkim brodom. Sada je na ovom mjestu crkva u spomen na to. Budući da nije bio previše uspješan u propovijedanju na Pirenejskom poluotoku, te se na Marijin poziv vraća u Judeju 40. godine. Jakov je bio prvi od apostola koji je umro mučeničkom smrću: Herod Agripa ga je 43. ili 44. godine dao zatvoriti u Jeruzalemu, izbičevati i odrubiti mu glavu mačem. Nakon njegove smrti, dvojica njegovih učenika prevezla su njegovo tijelo brodom u Španjolsku u luku Padron (oko 40 km jugozapadno od Santiaga), a zatim kopnom do mjesta gdje sada leži Santiago de Compostela, gdje je i pokopan. (Santiago = Sveti Jakov). Tada su na njegov grob za dugo vrijemena zaboravili, a nakon oslobođenja od Maura, tu su sagrađeni crkva i samostan, a oko njega je izrastao grad. U srednjem vijeku su ljudi iz cijele Europe počeli hodočastiti na apostolov grob, a Santiago je uz Rim i Svetu zemlju bio jedno od tri glavna odredišta hodočašća. Kada Sveta zemlja više nije bila dostupna zbog križarskih ratova, Santiago je dobio još više na važnosti. Potom su hodočašća zamrla na nekoliko stoljeća, ali u posljednje vrijeme, a posebno nakon 1989. godine, kada je ovo mjesto posjetio sveti papa Ivan Pavao II., ljudi ponovno masovno kreću ovim hodočasničkim putem. Ovo je danas poznat i važan hodočasnički put za hodočasnike iz cijele Europe i cijelog svijeta... Jakov Veliki slavi se 25. srpnja i smatra se zaštitnikom hodočasnika. Zato ga se prikazuje kao hodočasnika sa svetim pismom, plaštem, šeširom i štapom.
(svibanj 2024)
Skupaj - ogledi vseh strani: