<<< Mladifest.com - Međugorje <<<
..(međunarodni festival mladih Međugorje)

Select language:.. 


SLO

ENG

HR

  Put Svetog Jakova u španjolskoj - pitanja i odgovori 
Camino de Santiago de compostela
pitanja hodoćasnika i odgovori

>>> Opis puta po danima - vodić na putu >>>

>>> Na putu u Santiago >>>

>>> Interaktivna karta puta  >>>

>>> Topografska mapa puta >>>

>>> Webkami na ovome putu >>>

>>> Slike s puta Sv. Jakova - Camino >>>

>>> Prezentacija hodoćasničkog puta - Camino >>>

Pitanja prije odlaska na put  i odgovori

1.) Koliko košta hodočašće?.
2.) Želim se pridružiti grupi hodočasnika, kada je hodočašće organizirano,...
3.) Sigurnost na putu:.
4.) Prtljaga u avionu i povratak:.
5.) Jesam li fizički sposoban za putovanje?.
6.) Ne znam nijedan strani jezik....
7.) Bojim se letenja, pa bih radije išao vlakom..
8.) Treba li smještaj za prvu noć u Saint Jean pied de portu rezervirati unaprijed?.
9.) Gdje se može dobiti Hodočasnička putovnica (Credential)?.
10.) Trebam li štapove za hodanje?.
11.) Zanima me kako ide Camino s konjem, gdje ga mogu iznajmiti?.
12.) Zanima me kada i gdje, ako uopće, ima predavanje o Caminu?.
13.) Kako ide nabava hrane, posebno povrća i voća?.
14.) Kada je najbolje vrijeme za otići na put?.
15.) Kako je u Španjolskoj uređen prijevoz bicikla vlakom?, vraćamo se iz Santiaga u Pamplonu vlakom....
16.) Na Camino sa psom: kakav je prijevoz: vlakom, avionom, kako je na putu i u hodoćasnikim smještajima?.
17.) Kolika je cijena prijevoza do SJPP i natrag u Hrvatsku, te kolike su cijene smještaja?.
18.) Zanima me dostupnost ljekarni i liječnika na putu..
19.) Fizički stres na putu, umor..
20.) Čuo sam da hodočasnici u vručini hodaju i noću, kada je prikladno vrijeme za odmor?.
21.) Koliko novca nosimo sa sobom, kako plaćamo smještaj, u trgovinama, restoranima, kako podizati novac?.
22.) Kako mogu dobiti adrese za noćenje još kod kuće kako bih mogao unaprijed planirati dnevne pješačke etape?.
23.) Gdje je na početku puta trgovina u kojoj bih mogao kupiti hodočasničku opremu - ruksak, štapove, šator, vreću za spavanje, opremu za kuhanje?.
24.) Kakvu vreću za spavanje ponijeti, tanku za ljeto ili deblju za hladnoću i treba li mi i armaflex?.
25.) Kako se nosite s ekstremnom vrućinom, kišom i hladnoćom?.
26.) Gužva u smještaju – što ako ne možete pronaći slobodno mjesto u smještaju?.
27.) Žuljevi na stopalima, kako ih spriječiti i liječiti?.
28.) Ne želim ići sam na ovo putovanje, volio bih dobiti suputnika jer ne mogu sam pronaći put i/ili bi mi bilo dosadno na
putu samom.
.
29.) Automobilom do Saint Jean p.p. - parkiranje automobila na mjesec dana - povratak natrag u Saint Jean p.p?.
30.) U Saint Jean pied de port stižem kasno navečer, do kada je otvoren hodočasnički ured, crkva, smještaj?.
31.) Gdje mogu dobiti pečate na putu i koji su obavezni?.
32.) Camino bih započeo u Pamploni, u San Sebastian stižem avionom u 13 sati. Kako doći do Pamplone?.
33.) Camino bih počeo hodati u Saint Jeanu p.p., stižem avionom u 13 sati u San Sebastian. Kako doći do Saint Jean p.p.?.
34.) Zanima me kako spakirati planinarske štapove za prijevoz avionom?.
35.) Idem sjevernom rutom (Camino Norte), kako doći do Iruna, aerodroma,...?.
36.) Kako doći od zračne luke Biarritz do San Jean pied de port ili do Pamplone ili Iruna?.
37.) Nemam vremena za cijelo putovanje, imam samo .xx. dana, gdje bih mogao krenuti kasnije ili podijeliti putovanje u
nekoliko dijelova?
.
38.) Ne mogu raditi velike uspone, odakle da počnem i kojom rutom da krenem?.
39.) Išao bih na Camino nekom drugom rutom - primitivo, norte, portugalskom rutom ili preko kontinenta, gdje bih pronašao informacije?.
40.) U proljeće bih radije krenuo ranije na put da ne bude prevruće, zašto se to preporučuje tek nakon 1. svibnja?.
41.) Zdravstveno osiguranje - je li dovoljna europska iskaznica zdravstvenog osiguranja?.
42.) Koliko zapravo traje "francuski" Camino, postoje različiti podaci od 765 do 830 km, pa čak i 900 km...?.
43.) Kako prevesti bicikl u Saint Jean p.p. i vratiti se iz Santiaga?.
44.) Krenuo bih kasnije, gdje drugdje mogu dobiti hodočasničku knjižicu (Credencial) kasnije na putu?.
45.) Kako hodaš po Pirinejima i ostalim brdima, ima li penjanja zajlom?.
46.) Što je bio najteži dio putovanja?.
47.) Kažu da ovaj put (Camino) mijenja sve koji njime hodaju, tako da se kući više ne vraćaju isti,..?.
48.) Vjerojatno usput stječeš puno novih prijatelja?.
49.) Želim postati domar hodočasničkog smještaja na Caminu.
50.) Kakva je hrana na putu, menuji u gostionicama, hodoćasnikim smještajima, može li se jesti meso??.
51.) Što kažete na navigaciju za usput, ima li aplikacija za telefon?.
52.) Pranje odjeće, jesu li hodočasnicima na raspolaganju perilice rublja?.
53.) Kakve ste cipele nosili na putu, kakvu obuću trebate nositi?.
54.) Je li vreća za spavanje stvarno potrebna, ali što je s armaflexom?.
55.) Koliko vode trebam nositi sa sobom, je li voda pitka?.
56.) Gdje su trgovine s hranom, opremom za hodočašće, koliko ih ima na putu?.
57.) KGdje su gostionice, bifei, hodočasnički menuji, je li toga dovoljno?.
58.) Je li korištenje mobitela stvarno besplatno?.
59.) Kraća verzija Camina - ja bih samo dio puta hodao....
...................................................................................................................................................................................................................................................

1.) Koliko košta hodočašće?
Za neki normalan hodočasnički standard, tj. prijevoz niskotarifnim autobusom ili niskotarifnim zrakoplovom, noćenje u
hodočasničkim smještajima, neka uobičajena hodočasnička hrana na putu (tijekom dana trgovina, večera u hodoćasničkim smještajima), obuća,... Sve bi trebalo košta oko ~ 1500 € (2023. godina). Novac možete podizati u hodu na bankomatima našom običnom bankovnom karticom. Cijena svega uvelike ovisi o trošku prijevoza koji je jedan od najvažnijih troškova.
Najjeftiniji prijevoz iz Hrvatske i natrag je avionom, odnosno niskotarifnim prijevoznikom ili Flixbusom. Pogledajte
kombinacije letova i prijevoza na stranicama zračnih prijevoznika.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

2.) Želim se pridružiti grupi hodočasnika, kada je hodočašće organizirano,... (zbog prijevoza ili društva)
Nema organiziranih hodočašća. Na hodočašće ne ide niti jedna vođena skupina iz Hrvatske ili drugdje. Idu pojedinci,
parovi, manje grupe iz pojedinih mjesta ili udruga, manje grupe biciklista iz pojedinih župa, uglavnom nenajavljeno, kada
sami odluče. O tome kada će netko ovdje hodočastiti nema podataka.
Hodočašća španjolskim "Caminom" u organizaciji nekih turističkih agencija nisu prava pješačka hodočašća, ona su samo
turistička, jer se veći dio rute ide autobusom, samo nekoliko dana pojedine dionice na stazama se hoda...
Čak i ako ideš sam, brzo nađeš ljude usput, pa ti ne bude dosadno. Staza je dobro označena i nema razloga za brigu da ćete se sami izgubiti. Nije se potrebno ništa prethodno registrirati. Kad god možeš doći u Saint Jean p.p., odeš u tamošnji ured za hodočasnike po papire i krećeš...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

3.) Sigurnost na putu:
Hodočasnički put je siguran. Na putu nema posebnih opasnosti, nema opasnih životinja, medvjeda, zmija i sl. Opasne su oluje u planinama, posebno u Pirinejima! Pireneji su posebno opasni zimi.
Novac i dokumente uvijek trebate imati sa sobom, jer u nekim smještajnim objektima postoji mogućnost krađe, posebice novca i platnih kartica. Cijeli put je dobro označen.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

4.) Prtljaga u avionu i povratak:
To se mora dodatno platiti, obično oko 20 - 60E po pojedinačnom letu. Prtljagu je potrebno prijaviti prilikom kupnje
avionske karte! (u zračnoj luci ili putem interneta). Ako se doplati na polasku, puno je skuplje. Za povratak svoju
prtljagu možete poslati kući u paketu poštom. U Santiagu je veća pošta i odande ljudi šalju sve kući, pa i bicikle...
Naravno, prvo sve treba spakirati u kutije.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

5.) Jesam li fizički sposoban za putovanje?
Svaki dan morate hodati negdje između 25 i 35 km. Ako niste sigurni u svoje sposobnosti, napravite test: ujutro krenite
pješice na neko mjesto udaljeno od oko 40 kilometara. Ako do večeri stignete bez većih problema, spremni ste za Camino.
Pa i na samom hodočasničkom putu u prvim danima stekneš dovoljno kondicije, a onda je svaki dan sve lakše. Tjelesne
sposobnosti, između ostalog, uvelike ovise i o pravilnoj prehrani.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

6.) Ne znam nijedan strani jezik...
Potrebno vam je barem osnovno znanje engleskog (ili nekog drugog većeg europskog jezika: njemačkog, francuskog,
talijanskog, španjolskog) kako biste mogli kupiti avionske karte, čitati najave, postavljati pitanja, razgovarati s drugim
hodočasnicima, ispunjavati formulare itd. .). Hodočasnički put je tisućama kilometara udaljen od Hrvatske, pa se hrvatski
jezik tamo ne razumije. Na samoj ruti relativno je malo hodočasnika iz Hrvatske, svakih nekoliko dana po jedan, a još
manje je hodočasnika iz ostalih balkanskih zemalja. Na samom hodočasničkom putu bi to nekako išlo, možete malo mahati rukama ili probati uz lavež, ali ne znam kako bi to išlo na aerodromu, avionu, kolodvoru ili u uredima. Ako idete u grupi, ili vas je više, dovoljno je da samo jedna osoba zna strani jezik i onda prevodi ostalima.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

7.) Bojim se letenja, pa bih radije išao vlakom.
Za to vrijeme avion je znatno jeftiniji od vlaka, a i veze su povoljne. U razdoblju zadnjih nekoliko godina ukinuto je
nekoliko važnih vlakova u ovom smjeru (Nica - Bayon, Barcelona - Milano, Zagreb - Venecija,...) pa je željeznička veza
dosta nepovoljna i skupa, pogotovo u povratku.  Možete putovati i autobusom (Flixbus i drugi niskotarifni prijevoznici) po povoljnoj cijeni. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

8.) Treba li smještaj za prvu noć u Saint Jean pied de portu rezervirati unaprijed?
Ako u Saint Jean pied de port stignete ujutro ili u ranim poslijepodnevnim satima (vlakom u 12 sati), tada u hodoćasnikim
smještajima ima još dovoljno mjesta, bez obzira na doba godine. Idete samo u jedan od hodočasničkih smještaja, po mogućnosti državni (općinski - accueil) na adresi Rua citadelle 55... Prethodne rezervacije nisu potrebne.
Ali ako dođete u Saint Jean p.p. u kasnim poslijepodnevnim ili večernjim satima kada je najviše hodočasnika na putu (svibanj - rujan), preporučuje se unaprijed rezervirati smještaj jer se poslijepodne smještaj brzo popuni. Rezervacije nisu moguće u državnom smještaju, ali možete unaprijed rezervirati putem interneta ili telefonom u jednom od brojnih privatnih smještaja.
Također je potrebno unaprijed rezervirati smještaj u slučaju veće organizirane grupe hodočasnika 15+ (npr. cijeli autobus
hodočasnika), bez obzira na vrijeme dolaska.
Smještaj i www stranice za rezervacije:
http://www.verscompostelle.be/cohebege.htm
http://caminodesantiago.consumer.es/albergues/

<<< Natrag na popis pitanja <<<

9.) Gdje se može dobiti Hodočasnička putovnica (Credential) Jakovljevog puta?
Svoju hodočasničku putovnicu preuzimate u hodočasničkom uredu u Saint Jean pied de portu u Francuskoj, gdje put počinje. A možete učiniti to i kasnije tijekom putovanja, ako krenete kasnije, u nekim većim gradovima: Pamplona, Logronjo, Burgos, Leon, Ponferrada, Cebreiro, Sarria,...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

10.) Trebam li štapove za hodanje?
U normalnim uvjetima i ako nemate problema s koljenima ili prevelikom težinom, onda mislim da nisu potrebne, odn. nego na putu. Neki hodočasnici ih imaju, ali oni su u manjini. Ruksak je već pretežak... Većinom se hoda po uređenim stazama i cestama, nema penjanja po opasnim stazama ili teških spustova.
Štapovi bi dobro došli samo u teškim uvjetima, ako na put idete zimi ili prerano proljeće u kišnom razdoblju zbog blata
i/ili snijega na stazi.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

11.) Zanima me kako ide Jakovljevo putovanje s konjem, gdje se može iznajmiti?
Hodočasnika iz konjima u posljednje vrijeme sve je manje, tek povremeno koja skupina, možda 0,1% od svih, tek poneki domaći - Španjolci i Francuzi s svojim konjima. Zamijenili su ih biciklisti. Nekada su pojedini hodoćasnički smještaji imali boksove za konje, a sada ih ima svega nekoliko, uglavnom so to napustili.
Postoje agencije koje posuđuju konje, pogotovo grupama ili kada se skupi dovoljno prijava za jednu grupu. Imaju točno
određene datume polazaka. Osiguravaju najam konja, smještaj i hranu za konje. Polasci iz Logroña, Astorge i Cebreira za Santiago de Compostela i dalje za Finistere. Cijena svega... (Logronjo - Santiago 6.000E, Cebreiro - Santiago 1.800E,...).
Možete ih pitati.
https://www.ultreyatours.com/caminos/french-way-by-horse/
http://www.caminoacaballo.com/en/rates/rates-dates-for-the-french-way/
http://www.caminosantiagoacaballo.com/ingles/index.html
http://www.elcaminoacaballo.com/ 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

12.) Zanima me kada i gdje, ako uopće, ima kakvo predavanje o Caminu?
Ima predavanja o Caminu, ali ništa redovito ili posebno objavljeno. Ponekad takva predavanja pripremaju hodočasnici ili
skupine hodočasnika u okviru župe, npr. u župnoj dvorani, gdje imaju projektor i ozvučenje, ako nas netko nekamo
pozove. To su uglavnom putopisna predavanja sa slikama, odgovorima na pitanja i uputama za one koji idu na put. I sam sam već imao nekoliko takvih predavanja. Ovakva predavanja se ne naplaćuju, već netko dobrovoljnim prilogom pokrije troškove - prijevoz, korištenje projektora, kolače za posjetitelje,...
Da ima interesa, moglo bi se to srediti..

<<< NNatrag na popis pitanja <<<

13.) Kako ide nabava hrane, posebno povrća i voća??
Na putu su trgovine s hranom. U manjim selima postoje male privatne trgovine, a u većim gradovima veliki trgovački centri, tek poneko selo ih je bez. Manje trgovine obično rade od 10 do 14 sati i od 17 do 21 sati. Veliki trgovački centri često rade od 9 do 22 sata. Svuda imaju kruha, voća, povrća, mlijeka, vina, sladoleda, makarona, sireva, salama i druge hrane... Cijene hrane u trgovinama su usporedive s cijenama u Hrvatskoj.(2023.). U nekim trgovinama imaju mala pakiranja u PVC vrećicama soli, maslinovog ulja i octa za jednokratnu upotrebu (količina za pripremu jedne porcije). Zato je preporučljivo imati sa sobom odgovarajuću posudu kako biste sami mogli usput pripremati razne salate, posebice rajčice, paprike,...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

14.) Kada je najbolje vrijeme za put?
Kasno proljeće ili kasno ljeto. Nadasve, ne prerano – nikako prije prvomajskih praznika! U Pirinejima još ima snijega...
Pireneji su planinska barijera između Pirinejskog poluotoka, odakle dolazi vrući i suhi zrak, i  južne Francuske s
atlantskom klimom, odakle dolazi hladniji i vlažniji zrak. Kad se sretnu na vrhu..., često je gusta magla ili jako nevrijeme,
osobito poslijepodne i prema večeri. Vrijeme se može promijeniti u kratkom vremenu. Zato smo krenuli iz Saint Jean p.p.
prijeći Pireneje samo ujutro, nikad popodne, iako je vedro, ne znamo što će biti za sat vremena...
Camino se hoda po ravnicama, u gradovima, na selu, u brdima i planinama. Za obične hodočasnike koji ne traže nikakve posebne uvjete, najbolje je ići kada u planinama nema snijega, kada ima manje kiše, jer je put po kiši previše blatan, nije prevruće i nije prevelika gužva. Najbolje vrijeme je kasno proljeće, kasno ljeto i rana jesen. Prerano, pogotovo u Pirinejima, još uvijek ima zime i snijega, zatim dolazi kišno razdoblje, osobito u prvom dijelu puta, a nakon toga slijedi dosta suho razdoblje koje je najpogodnije za hodanje. Usred ljeta je vrućina i velike gužve, ali onda dolazi drugo pogodno razdoblje i na kraju kišna jesen s kratkim, hladnim danima i zima, koja nije pogodna za putovanje. Najbolje vrijeme za odlazak je drugi dio svibnja i veći dio lipnja, te drugi dio kolovoza i prvi dio rujna. No, potpuno je neprikladno putovati od kraja listopada do početka travnja.
Pješačka staza preko Pireneja zatvorena je od 1. studenog do 31. ožujka. Na ovu su se mjeru odlučili jer je u to vrijeme bilo previše nesreća među hodočasnicima. Tada se u Španjolsku može ići samo cestom koja prolazi kroz dolinu i preko cestovnog prijevoja Ibanjeta.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

15.) Kako je u Španjolskoj uređen prijevoz bicikla vlakom?, vraćamo se iz Santiaga u Pamplonu vlakom.....
Bicikl će morati biti spakiran i doplatiti € ekstra za prtljagu. Pogledajte na sljedećoj stranici. Željeznički operater u ovom dijelu zemlje je Renfe (Alivia). Što je za veće udaljenosti preko 100 km.
http://www.cyclefiesta.com/multimedia/articles/bikes-on-trains-spain.htm
http://www.renfe.com/EN/viajeros/info/bicicletas.html
Vlak polazi iz Santiaga u 8:34 ujutro i stiže u Pamplonu u 17:22, Leon 13:10, Burgos 15:06, Barcelonu 21:25. Vlak (A Coruña - Barcelona A 625)
Kako bi bilo da bicikl pošalješ kući iz Santiaga poštom? Nemali broj hodočasnika odlučuje se za ovu opciju. Bicikl treba rastaviti, pošta u Santiagu ima kutije samo za to u koje spakiramo bicikl i šaljemo poštom...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

16.) Na Camino sa psom: kakav je prijevoz: vlakom, avionom, kako je na putu i u hodoćasnikim smještajima?
Dosta problema.
Prvo: pas mora biti cijepljen i imati pseću putovnicu.
Pas mora biti naviknut na društvo drugih pasa i ljudi, susret s nepoznatim ljudima i psima ne smije ga uznemiravati, a
ponajmanje da postane agresivan. Na putu hodočasnici susreću mnoge pse, osobito u selima. Obično su to slobodni psi
koji su navikli na gomilu ljudi i drugih životinja s njima (psi, konji) pa susret s njima nije problem. Ali ako vaš pas nije
navikao na susrete s drugim psima (i ljudima), bolje je da ga ne vodite sa sobom jer će doći do ozbiljnih sukoba.
Prijevoz: Ovdje, a i u Italiji i Francuskoj možete ući u vlak s psom, pas mora imati brnjicu. U Španjolskoj postoje ograničenja, u vlak može ići samo pas do 10 kg, a i tada mora biti u kavezu. Svugdje je doplata, negdje oko pola cijene putnika. Na nekim brzim vlakovima (ICS,...) zabranjen je prijevoz pasa i drugih životinja.
S avionima je još teže: redovne zračne linije (a ne low cost airlines!) mogu u putničku kabinu u kavezu ispod sjedala ukrcati pasa do 8 kg, a ako je teže, mogu ga staviti u prtljažnik u kavez. Svugdje odgovarajuća nadoplata.... Easyjet, Ryanair i ostali niskotarifni prijevoznici ne dopuštaju prijevoz životinja, osim službenih psa.
Smještaji na hodočasničkom putu su različiti: pogotovo u državnom (općinskom) smještaju ima problema, često ne primaju hodočasnike sa psima, u privatnom i župnom smještaju uglavnom nema problema. U gradovima je i teže (ne možeš psa vezati vani uz rub ceste u uskoj ulici,...), na selu je manje problema. Svugdje ipak pas mora biti vani vezan, a samo zbog toga u gradu je to gotovo nemoguće. Puno ovisi o lokaciji smještaja i dobroj volji upravitelja. Ali sam putem sreo dosta hodočasnika sa psima i svi su sretno stigli na cilj. Međutim, događa se da u mnogim smještajima takav hodočasnik bude otpušten i mora prijeći na sljedećeg... Ponekad se u takvom slučaju morate pripremiti na noćenje vani ili potražiti neku drugu mogućnost prenoćenja.
http://www.slo-zeleznice.si/sl/potniki/dobro-je-vedeti/splosna-tarifna-dolocila-in-pogoji/prevoz-hisnih-ljubljenckov
http://www.renfe.com/EN/viajeros/info/animales.html 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

17.) Kolika je cijena prijevoza do SJPP i natrag u Hrvatsku, te kolike su cijene tih smještaja?
Cijena prijevoza do Saint Jean p.p. ovisi o prijevoznom sredstvu, najskuplji je vlak, najjeftiniji autobus (flixbus itd...)
ili low-cost avion. Cijene letova jako variraju ovisno o danu polaska, svakako provjerite njihove cijene po danima. Dakle:
bus ili avion najjeftinije od oko 150e do 250e u jednom pravcu. Potražite povoljne veze: npr. danas je najjeftiniji na
jednoj relaciji, sutra na drugoj...  Zrakoplov je obično najskuplji vikendom, ali najjeftiniji je Utorak, srijedu, četvrtak, ali ne nužno. Isto je i s povratkom. Dakle, ako se nađete i imate sreće, prijevoz u oba smjera će vas koštati oko 300e (avioni, vlakovi, autobusi), inače može biti dva puta više ili više. Prijevoz je obično najveći trošak na ovom hodočašću.
Smještaj duž puta namijenjen je samo hodočasnicima, cijene su: od dobrovoljnog priloga do oko 20 e. , sve ovisi o vrsti
smještaja (župni, državni, privatni) i ponudi. (samo spavanje i/ili večera, doručak). Uglavnom je tarifa samo za spavanje 7- 15 e, večera 10-12 e, doručak 5 e. Ako je dobrovoljni prilog, moraš nešto i dati. ovisno o ponudi. Pogledajte malo više na ovoj stranicama, ima dosta napisano o tome.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

18.) Zanima me dostupnost ljekarni i liječnika na putu.
Ljekarna ima dovoljno duž cijele trase, posebno u nekim većim selima i svim gradovima. Oznaka je zeleni jednakostrani križ (često osvijetljen).
U seoskim ljekarnama, to su uglavnom male trgovine s osnovnom zdravstvenom opremom koja je potrebna
hodočasnicima: uglavnom flasteri za žuljeve, razne masti za liječenje ogrebotina, opeklina, udaraca, ozljeda, tablete protiv
mučnine, groznice itd. .
U većim gradovima postoje (barem povremeno) liječnici, ali i ljekarne.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

19.) Fizički stres na putu, umor.
Fizički stres je prilično velik na putu: usponi, vrućina, moguće loše vrijeme, sunce (opekotine), žuljevi, težina ruksaka,
hodanje svaki dan cijeli dan, mogućnost pokvarene hrane. No, psihičkog stresa nema: nitko te ne juri, slobodan si, vidiš puno ljepote, nemaš briga.
Pretjerani umor obično nastaje zbog nepravilne prehrane, ako ne jedete ujutro, ako premalo jedete tijekom dana i/ili previše hodate. Javlja se uglavnom nakon dugih uspona, dugotrajnog hodanja, ako zanemarite glad ili nemate hrane. Prvo izgubite kondiciju, noge vam postanu teške, počnu vas boljeti mišići nogu, postanete jako umorni, vrti vam se i spava vam se (ali ne možete zaspati) bez razmišljanja. Slijedi stanje slično groznici, počinjete osjećati hladnoću i više ne možete hodati.
Rješenje za to nisu neke tablete ili lijekovi. U ovom slučaju cijela tabla čokolade, vrećica bombona, litra Coca-Cole (Coca-Cola je odličan lijek zbog visokog sadržaja šećera), litra mlijeka, slatko pecivo, med ili nešto što sadrži najmanje 10 dkg šećera pomaže. I povrh toga barem pola litre ili više vode. Dodatna čaša žestokog pića, ako je imate, dobro će poslužiti. Za pola sata zdravlje će vam se vratiti i možete nastaviti hodati. Zatim obilan ručak.
Zato ujutro morate doručkovati, tijekom dana nekoliko obroka, a navečer večerati. Hrana mora biti dovoljno kalorična i takvih problema neće biti.
Na putu hodamo normalno, bez pretjerivanja. Što pomaže ako smo ujutro odmorni i žurimo, ali smo onda nakon dva sata takvog hodanja umorni i treba nam duži odmor nekoliko puta dnevno? Bolje je ići ravnomjerno malo sporije i možemo održavati istu brzinu cijeli dan uz minimalne odmore - na taj način možemo ići dalje i još se ne umoriti.
Inače, jači "doping za hodanje" je sljedeći, bitan je redoslijed: veća količina slatkog peciva, zatim 0,5 dcl žestokog pića
pa još 0,5 - 1 litra vode i odmah na put.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

20.) Čuo sam da hodočasnici zbog vručine hodaju i noću, kada je prikladno vrijeme za odmor?
Hodočasnici hodaju danju. Noću nitko ne hoda, to su bajke. U 22 sata hodoćasniki smještaji se zatvaraju, a nakon toga se ne može ni ući ni izaći.
Ali istina je da smo po najvećoj vrućini, kad je bilo oko 40C, krenuli na put vrlo rano ujutro, negdje u 4, 5 ujutro i onda
smo se negdje po najvećoj vrućini odmarali.
Ima dovoljno vremena za odmor. Hodaš oko 8-10 sati dnevno, onda sređuješ opremu, pereš odjeću, (ponekad ideš na večer na svetu misu), večera, odmor, spavanje.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

21.) Koliko novca nosimo sa sobom, kako plaćamo smještaj, u trgovinama, restoranima, kako podizati novac?
Sa sobom nosimo male količine novca, a zatim u hodu podižemo novac s bankomata. Za podizanje novca s bilo kojeg bankomata (ili banke) u Francuskoj i Španjolskoj dovoljna je uobičajena, najraširenija bankovna kartica (Mastercard, Visa). Provizija za svako podizanje je oko 0,60€ za svako podizanje, isto kao kod nas, ako idete na bankomat druge banke. Umetnemo karticu u bankomat, izaberemo jezik (engleski), upišemo PIN i iznos koji želimo podići. Ipak, treba biti oprezan s unosom PIN koda jer ako pogriješite 3 puta, bankomat će uzeti karticu i poslati je poštom nazad u Hrvatsku. Ovo traje dobrih mjesec dana, a mi smo na putu bez novca.
U Španjolskoj su neke banke (Santander i druge) nedavno počele naplaćivati ​​dodatnu naknadu od 2 € za svako podizanje na bankomatu. Bankomat vas o tome upozori prije podizanja, a vi možete otkazati podizanje i otići na bankomat druge banke koja nema tu dodatnu naknadu.
U hodoćasnikim smještajima, trgovinama i restoranima plaćamo gotovinom, samo ponegdje primamo platne kartice.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

22.) Kako mogu dobiti adrese za noćenje kod kuće kako bih mogao unaprijed planirati dnevne pješačke etape?
Neće uspjeti. Put planiramo u hodu za svaki dan ili najviše za dan-dva unaprijed. Ne znamo kakvo će vrijeme biti za nekoliko dana, kako ćemo hodati, što će nas sputavati, koga ćemo sresti.... U Saint Jean p.p., u uredu za hodočašće, možete dobiti popis mjesta za boravak i udaljenosti između njih, a ima i puno aplikacija o Caminu za telefon.....

<<< Natrag na popis pitanja <<<

23.) Gdje je na početku staze trgovina u kojoj bih mogao kupiti hodočasničku opremu - ruksak, štapove, šator, vreću za spavanje, malu plinsku patronu za kuhanje?
U Saint Jeanu p.p. nalazi se hodočasnička trgovina s opremom za hodočašće i kamp: Boutique du Pelerin na adresi 32 rue de la Citadelle (u blizini hodočasničkog ureda, malo niže niz ulicu, lijevo).
http://www.boutique-du-pelerin.com/en/
U Saint J.p.p. postoji još jedan sportski dućan: Loisirs Passions na 18 avenue du Jai Alai (dolje u centru na glavnoj cesti).
A onda u većim usputnim gradovima: Pamplona, ​​​​Logronjo, Burgos, Leon,...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

24.) Kakvu vreću za spavanje ponijeti, tanku za ljeto ili deblju za hladnoću i treba li mi i armaflex?
Ako idete na put u uobičajenoj ljetnoj hodočasničkoj sezoni: svibanj - rujan i planirate prespavati u hodočasničkom
smještaju, dovoljna je tanka ljetna vreća za spavanje. Ali ako na put idete u hladnijem dijelu godine i/ili planirate
noćiti vani (što nije preporučljivo), onda naravno deblija. U središnjem, kontinentalnom dijelu Španjolske, noći su već
prilično hladne u jesen.
Ako planirate noćiti u smještaju za hodočasnike, armaflex vam nije potreban. Čak i u tim hodoćasnikim smještajima, gdje se spava na podu, imaju jastuke od deblje gume. Ali ako planirate noći provesti na otvorenom, sa sobom ponesite i armaflex a i šator...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

25.) Kako se nosite s ekstremnom vrućinom, kišom i hladnoćom?
Najbolji savjet: na put krenimo u pravo vrijeme... Najgori neprijatelj je dugotrajna kiša - uza svu zaštitnu odjeću mokri
ste, pune su vam cipele vode, hodate li cijeli dan, ne možete nigdje osušiti odjeću, a sutra moraš dalje, jao: još je na putu puno blata, još se možeš i prehladiti... Na put krećemo najranije nakon prvomajskih praznika ili ljeti, kad nije previše hladno i vjerojatnost kiše je manja. Sa sobom ponesite kišobran i kabanicu.
Ljeti je pak obično vrlo vruće, čak i do 40C, a ponekad i malo više. Ali možeš hodati. Suha je vrućina, zrak je suh i uvijek ima vjetra, pa se osjeti oko 5C manje. Nakon dan-dva se navikneš.
Pri temperaturama zraka višim od tjelesne (iznad 36 C) hlađenje se odvija samo isparavanjem vode – znojenjem. Prvi trenutak kada zakoračite u takav zrak je prilično užasan, kao da stanete pred vrući radijator - zrak (vjetar) vas ne hladi, nego vas čak i grije... Nakon nekoliko trenutaka se manje-više oznojite i hlađenje počinje isparavanjem vode - vi to osjetite, tako da vas topli zrak hladi. Što se više krećete, postaje hladnije. Zato vam je najviše vruće dok ste mirni... U takvim uvjetima važno je piti puno vode - nekoliko litara dnevno i dovoljno soli u hrani (potrebno je dosoliti hranu). Sol pojačava žeđ, a ujedno i isparavanje vode - hlađenje. Ozbiljan nedostatak soli može zaustaviti ovaj proces unatoč tome što pijete dovoljno vode. Zbog nedostatka vode ili soli može doći do dehidracije i pregrijavanja, a može se dogoditi da se takav hodočasnik više ne vrati kući... Za velikih vrućina ne pijemo vino u hodu, jer vino još više grije. Vino pijemo samo navečer za dobar san.
Po najvećoj vrućini krećemo vrlo rano ujutro, sat-dva prije izlaska sunca s baterijom, a onda po najvećoj vrućini (od 15 do 18 sati - u Španjolskoj je to 2 sata kasnije nego kod nas) smo već na odredištu.
Za kišu dobra nepromočiva obuća, nepromočive duge hlače, kabanica (pelerina) i kišobran te rezervna suha odjeća u ruksaku. Za moguće hladne dane dobro je sa sobom imati tanki džemper, duge hlače i jaknu. Ali ako na put krenete prerano u proljeće ili prekasno u jesen, sva zimska oprema je i dalje neophodna: jakna, vunena kapa, itd...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

26.) Gužva u smještaju – što ako ne možete pronaći slobodno mjesto u smještaju?
Pronaći smještaj za pojedinog hodočasnika ili par nije problem. Ako je jedan već pun, idete na sljedeći. Problemi s
prenapučenošću uglavnom su u gradovima i obično tamo ima više mjesta za boravak. Hodočasnici će rjeđe noćiti u ruralnim područjima, pa uglavnom nema većih gužvi. Ali ako je puno, ideš u drugi smještaj, ako je u ovom mjestu ili dalje do sljedećeg mjesta, koje je obično negdje oko 5km.
Hodočasničke skupine su veći problem. No ovdje je potrebna prethodna rezervacija telefonom, to je moguće samo u privatnim smještajima (oznaka R.P.) 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

27.) Žuljevi na stopalima, kako ih spriječiti i liječiti?
Žuljevi na tabanima i nožnim prstima manje-više su pratioci gotovo svakog hodočasnika. Kada će se pojaviti i koliko će ih biti najviše ovisi o kvaliteti cipela i čarapa. Stoga: dovoljno velike, suhe, prozračne i lagane planinarske cipele i čarape
koje dobro odvode vlagu (sintetički materijali to ne rade dobro). Također, pretjerivanje s prijeđenim kilometrima na dnevnoj bazi brzo izazove žuljeve.
Cipele trebaju biti što prozračnije. Ako je vruće i hodamo u tijesnim cipelama, u njima se nakuplja vlaga i brzo dobijemo
žuljeve. Također, voda u cipelama (od kiše ili lokvi na stazi) brzo uzrokuje žuljeve. Na vrućini je važno da su stopala
dovoljno ohlađena i osušena. Cipele ne smiju biti premale, ne smiju biti tijesne i noga ne smije biti čvrsto u cipelama, ne
smiju biti premale ni prevelike. Moraju biti dobro utabane. Osim cipela, možemo imati i sandale za vruće dane kada hodamo suhom, nezahtjevnom stazom.
Žuljevi se često prvo pojavljuju na nožnim prstima. U tome pomaže ako ranije, prije nego ih dobijemo - svaki dan,
preventivno, omotamo male prste trakicama samoljepljive trake iz ljekarne (Hansaplast). Zato sa sobom imamo i male škarice, konac i iglu za šivanje. Osim na prstima, žuljeve možemo dobiti i na peti ili donjem, prednjem dijelu tabana. Čak i prije nego što se stvori veći mjehur, na to mjesto možemo zalijepiti Hansaplast flaster i razvoj mjehura će se zaustaviti.
Liječenje mjehurića: Ali kad već imamo mjehuriće, potrebno ih je liječiti. Mjehurići su često natečeni i sadrže vodu ili čak
krv. Moramo liječiti takve žuljeve. To radimo navečer, kad smo završili s putem i već smo se istuširali, a navečer sve lijepo zaraste i sutra možemo dalje. Ako je žulj samo u obliku abrazije, tada na njega samo zalijepimo Hansaplast flaster. Ali ako je žulj natečen, pun vode ili krvi, tada uzmemo šivaću iglu, u nju stavimo konac tako da iz uha izađu dva konca. Zatim tim koncem probušimo žulj i gurnemo konac u žulj tako da konac izađe s druge strane. S ove druge strane izvučemo ga iz žulja nekoliko centimetara. Sada se u žulju nalaze dvije niti konca. Sa svake strane žulja škarama odrežite konac tako da konac viri dva centimetra iz žulja. (konac ostaje u žulju). Pričekamo i pritisnemo malo na blister dok sva voda ne izađe iz žulja (manje od minute), ostavimo konac u žulju i na njega zalijepimo flaster od Hansaplasta. Inače jako peče kad to radimo i još neko vrijeme nakon toga, ali preko noći žulj lijepo zacijeli i sutra možemo nastaviti dalje. Flaster ne skidamo ujutro, nego tek sutradan navečer i stavljamo novi. Nakon nekoliko dana takav žulj otpadne zajedno s koncem, a ispod njega izraste nova koža. Ne koristimo nikakve kreme, možda nekakvo sredstvo za dezinfekciju, ali nije potrebno. Ali ako ne možemo napraviti ovaj zahvat, onda “prvo dobro dezinficirajte žuljeve iznutra”, pa će onda biti lakše...

                                   

<<< Natrag na popis pitanja <<<

28.) Ne želim ići sam na ovo putovanje, volio bih dobiti suputnika jer ne mogu sam pronaći put i/ili bi mi bilo dosadno na putu sam
Ovdje nemamo informacija, kada će tko ići na Camino, svatko odlučuje za sebe, sve je potpuno neorganizirano, osim u nekim slučajevima, kada grupa iz nekog mjesta, župe, udruge,... (uglavnom biciklisti), a i to potpuno nenajavljeno. Ljudi ovim putem prolaze sami, u paru, u manjim ili većim grupama.
Čak i ako na put idete sami, nemate se čega bojati. Možda je malo teže doći do starta u Saint Jean p.p., treba biti malo
oprezniji na postajama. Na samom putu nema problema. Na putu je uvijek dosta ljudi i možete im se pridružiti, upoznati nove ljude u hodoćasnikim smještajima, kao i u gostionicama za vrijeme hodočasničkih večera. Upravo je zato toliko važno kako biramo mjesta na kojima ćemo provesti ostatak poslijepodneva i prespavati - u većim gradovima i velikim hodoćasnikim smještajima ljudi su više otuđeni jedni od drugih nego u manjim mjestima. Više mladih okuplja se u jeftinijim općinskim (državnim) i župnim (crkvenim) stanovima, jer su jeftiniji, a mladima visok životni standard ne znači toliko. A
stariji hodočasnici spremni su platiti koji euro više za veću udobnost i odabrati privatni smještaj (P.P) u većim mjestima.
Ako ste sami, ipak imate određenu prednost: ne morate se prilagođavati drugima i imate više izbora gdje ćete prespavati, a gdje, kada i što ćete jesti... Osim toga, u današnje vrijeme telefon je praktički besplatan, a možete nazvati bilo koga usput ako vam je dosadno.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

29.) Automobilom do Saint Jean p.p. - parkiranje automobila na mjesec dana - povratak natrag u Saint Jean p.p.?
Saint Jean p.p. je gradić u dolini ispod Pireneja, ali ima samo ograničen broj malih parkirališta. No, na putu ima mnogo
hodočasnika, pa cjelomjesečno parkiranje treba provoditi samo iznimno. Za slobodna mjesta možete unaprijed zatražiti u uredu za hodočasnike: +33 559 370 509. Čak i domaći radije dolaze javnim prijevozom i ne ostavljaju automobile, stranci još manje... Inače, ovo udaljeno mjesto je nije izložen nikakvom primjetnom kriminalu i u smislu da ovdje ne bi trebalo biti sigurnosnih problema.
- Vožnja: Vozimo se autocestom iz Zagreba prijeko Ljubljane ili iz Dalmacije prijeko Rijeke i Postojne do čvora Divača, tu skrećemo desno u smjeru Sežane. Zatim prelazimo granicu s Italijom, tamo na autocesti pratimo smjer za Veneciju (Venezia). Na raskrižju u blizini Venecije pratite smjer Milana. Također slijedimo smjer prema Milanu u Padovi. Vozimo se pokraj Verone i  Gardskog jezera do Brescie. Na raskrižjima kod Brescie slijedite smjer: Genova - Piacenza - Torino, a kod Piacenze pratite smjer Genova. Vozimo se skoro do Genove, ali kad vidimo more, idemo u smjeru Ventimiglie. Slijedi duga vožnja ligurskom obalom pored gradova Savona, San Remo,... do Ventimiglie. Ovdje ostajemo na autocesti i pratimo smjer Nica - Frejus. Cesta prolazi kroz mnoge tunele i uskoro smo u Francuskoj. Ovdje ostajemo na autocesti i pratimo smjer Frejus, Marseille, Nimes, Montpellier, Beziers, Narbonne, Carcassone, Toulouse. U Toulouseu slijedimo smjer za Tarbes (mogućnost posjeta obližnjeg Lourda 15 km), Pau i Bayonne. Vozimo se autocestom pored navedenih gradova. U Bayonneu slijedite smjer Bayonne, San Sebastien, Bordeaux, a na sljedećem raskrižju: Bilbao, St.sebastien, Biarritz. Ubrzo nakon prelaska rijeke Nives, skrenite desno na raskrižju za smjer: Anglet (San jean p.p., Combo les bains, Ustaritz), zatim na kružnom toku za smjer San Jean p.p. Ima još 4 km autoceste, pa još 35 km obične ceste kroz usku dolinu do Saint Jean p.p.
U Sloveniji je obavezna vinjeta, u Italiji se cestarina plaća jednom prilikom izlaska iz zemlje kod Ventimiglie, a u Francuskoj se cestarina plaća više puta na kraćim dionicama. U Francuskoj naplatne postaje na autocestama često imaju samo uređaje koji prihvaćaju kovanice eura i platne kartice. Pogotovo u Francuskoj je cestarina dosta skupa kad se sve zbroji... Duž svih autocesta ima dovoljno odmorišta. Udaljenost Zagreb - Saint Jean p.p. ima 1900 km.
Povratak kućiu u suprotnom smjeru.
Automobilom do Santiaga de compostela: Ako trebamo potražiti hodočasnike u Santiagu automobilom, vozimo se do Bayona istom rutom, ali kod Bayona ne napuštamo autocestu i nastavljamo autocestom u smjeru St. Sebastiena do grad Handaye i Irun. U Irunu je španjolska granica. Odavde nastavljamo u smjeru San Sebastiana, tamo skrećemo u smjeru Vittorije i Burgosa. Kod Burgosa skrenite u smjeru Leona, nastavite u smjeru Astorga, Ponferrada, Lugo, a tamo u smjeru Qurense, Santiago. Zadnje kilometre od Melide do Santiaga vozimo lokalnom cestom i tako skratimo put za nekih 10 km, kao da se vozimo autocestom pored A Coruñe.
Ovdje slijedimo smjer Santiaga. Vožnja se odvija po autocestama. U Španjolskoj je način naplate cestarine sličan kao u
Hrvatskoj - plaćaju se pojedine duže dionice. Udaljenost između Zagreba i Santiaga je 2700 km.

- Parkiranje u Saint Jean pied de portu:: Ako želite parkirati svoje vozilo na duže vrijeme, postoji nekoliko opcija:  
1. Javno parkiralište Fauvettes; besplatno, pola kilometra od centra, dozvoljeno samo osobnim automobilima, 100 parkirnih mjesta (zabranjeno za kombije, prikolice, kampere, autobuse,...)
2. Javno parkiralište; besplatno, bez nadzora, manje od kilometra od centra, dozvoljeno samo osobnim automobilima (zabrana kombija, prikolica, kampera, autobusa,...)
3. Javni parking u blizini sportske dvorane "Jai-Alai", besplatan, bez nadzora.
4. Parkiralište uz glavnu cestu Juan de Huarte, inače dosta prometno, 300m od centra
5. Parking u kampu Plaza Berri, plaća se +33 559370092, +33 559371119
6. Nekoliko manjih parkirališta u blizini Španjolskih vrata, bez informacija o cijenama
7. Arayet parking garaža, cijena 32,5 € tjedno. +33 559 37 057 +33 899 188 354
--- i još nekoliko manjih parkirališta
Prije nego što napustimo auto, obavezno platimo parking, ako je potrebno, a preporučljivo je i odspojiti akumulator, jer se može dogoditi da u protivnom automobil neće upaliti nakon mjesec dana mirovanja.

- Povratak iz Santiaga v Saint Jean p.p.:
- Vlakom do Pamplone: ​​U 8:34 iz Santiaga, dolazak u Pamplonu u 17:22 (vlak A Corunja - Barcelona), iz Pamplone autobusom do Saint Jean p.p.: 1-30/3: 14h30 > 16h15;; 1/4 - 31/5: 14:30 > 16:15, 17:30 > 19:15; 1-19/6: 10:00 h > 11:45 h, 14:30 h > 16:15 h, 17:30 h > 19:15 h 6. 20. - 9. 5.: 10:00 > 11:45, 12:00 > 13:45, 14:30 > 16:15, 17:30 > 19:15;; 5-30/9: 10:00 h > 11:45 h, 14:30 h > 16:15 h, 17:30 h > 19:15 h; 10. 1. - 11. 2.: 14:30 > 16:15; ili Taxi. (sat i pol vožnje automobilom)
- Vlakom do Hendayea (španjolsko - francuska granica): Santiago 10:03 - Hendaye 21:22, noć u Hendayeu (FR), sljedeće jutro lokalni vlak za Bayonne (pola sata vožnje) i vlak za Saint Jean p.p. (jedan sat vožnje); Ili Taxi Hendaye - Saint Jean p.p. (dobar sat vožnje)

<<< Natrag na popis pitanja <<<

30.) U Saint Jean pied de port stižem kasno navečer, do kada je otvoren hodočasnički ured, crkva, smještaj?
Hodočasnički ured je otvoren svaki dan u godini: 7:30 - 12:00 i 13:30 - 20:15 (9:30 - 23:00 petak, nedjelja - na dane kada stiže večernji vlak iz Bayonnea). Nekad službenici uzmu malo više slobodnog vremena pa malo zakasne, nema pravog reda, nekad napišu obavijest na vrata, nekad ne... Inače - ako dođete kasno navečer kad je ured već zatvoren, ideš u ured po Credencial (hodočasničku putovnicu) i pečat sljedeće jutro u 7:30 i onda odmah na put.
Telefon Hodočasničkog ureda: +33 559 370 509
Važnije je da ako dođete u Saint Jean p.p. kasno, prethodno rezervirati smještaj (telefonom ili internetom).
Prilikom prijave u uredu potrebna vam je putovnica ili osobna iskaznica. Često je potrebno pokazati dokumente i u
hodoćasničkim smještajima na putu.
Svete mise u Saint Jeanu p.p.: - ponedjeljak, utorak, srijeda, četvrtak u 19.00 sati, nedjelja u 8.30 sati, 11.00 sati (nakon
svake mise je blagoslov hodočasnika). Crkva je otvorena svaki dan od 7:30 - 21:00 sat.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

31.) Gdje mogu dobiti pečate na putu i koje su obavezni?
Pečat u hodočasničku putovnicu možete dobiti u svakom hodoćasnikom smještaju, u kojem spavate. Osim toga, po pečat možete dobiti i u nekim crkava uzput i turističkih ureda u nekim većim mjestima i nekim gostionicama.
Sada traže barem dva pečata dnevno - jednog od hodoćasnikog smještaja, a drugog od neke crkve ili gostionice usput. Nije važno u kojem smještaju boravite - važno je da uz pečat stoji i datum.
Osim toga, za put od Santiaga do Finisterre potreban je pečat iz Negreire, Olveire, pečat turističkog ureda (gostionice) sela Logroso iznad Olveire (oko sat i pol hoda dalje od Olveire).
Za rutu Finisterra - Muxia ili obrnuto potreban je pečat sela Lires na pola puta (gostionica As Eiras)
Uz navedeno, naravno i pečat odakle ste krenuli na svoje hodočašće (obično je to hodočasnički ured u Saint Jean p.p.)
Na kraju putovanja (u Santiagu, Finisterreu i Muxiji) provjeravaju i ako je sve u redu dobivate potvrdu - Kompostelu

<<< Natrag na popis pitanja <<<

32.) Camino bih započeo u Pamploni, u San Sebastian stižem avionom u 13 sati. Kako doći do Pamplone?
Zračna luka "San Sebastian" nalazi se u blizini grada Irun, 2 km udaljena od francuske granice. Dakle: od aerodroma do željezničke postaje Irun, to je 2 km pješice. Zatim nastavite vlakom: Irun 14:53 - Pamplona 17:52 (vlak Irun - Barcelona)
9€ direktni vlak ili.....autobus svakih nekoliko sati, putovanje traje dobra 2 sata, cijena je oko 10€..

<<< Natrag na popis pitanja <<<

33.) Camino bih počel hodati u Saint Jeanu p.p., stižem avionom u 13 sati u San Sebastian. Kako doći do Saint Jean p.p.?
Zračna luka "San Sebastian" nalazi se u blizini grada Irun, 2 km udaljena od francuske granice. Dakle: pješice od zračne
luke do željezničke postaje Hendaye (Francuska), to je 3 km pješice. Zatim nastavite vlakom: Hendaye 17:22 - Bayonne 18:15. Od Bayonnea do Saint Jeana p.p. vlakom u 21 sat, kada taj dan uopće vozi (petak, nedjelje) ili taksijem.
Kada i ako uspijete doći u Saint Jean p.p. navečer u 22 sata, čekaju vas zatvorena vrata hodoćasnikug smještaja, ako to već niste rezervirali... :-(
Dakle: uvijek uzmite jutarnji let za San Sebastian, a zatim vlak Bayonne i za SJPP, gdje stižemo oko 13 sati....

<<< Natrag na popis pitanja <<<

34.) Zanima me kako spakirati planinarske štapove za prijevoz avionom?
Štapove za hodanje složimo, omotamo, stavimo u ruksak i predamo kao prtljagu.
Ne mogu se nositi u avion kao ručna prtljaga, jer vam to neće dopustiti (mogućnost korištenja palica kao oružje,...).
Ali možete ih kupiti u Saint Jean p.p. u trgovini s opremom za hodočašće.
Inače, trebaju li vam stvarno na putu?
Hodajte uređenim stazama i cestama, po će vam prije stati na put...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

35.) Idem sjevernom rutom (Camino Norte), kako doći do Iruna, aerodroma,...?
Letimo do zračne luke "San Sebastian" (Donostia - Hondaribia). Dobre veze iz Venecije svake večeri u 22 sata s jeftinim Vuelingom. Ovaj aerodrom udaljen je dobar kilometar od grada Irun, gdje idemo pješice (15 minuta hoda). Tamo smo
već u 9 ujutro.
Iz susjednih zračnih luka također su korisni Bilbao (lokalni autobusi svakih sat vremena s presjedanjem u San Sebastianu)i zračna luka Biarritz (Francuska), lokalni vlak do Hendayea udaljen pola sata vožnje gotovo svakih sat vremena, te sat hoda do Iruna.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

36.) Kako doći od zračne luke Biarritz do San Jean pied de port ili do Pamplone ili Iruna?
Od zračne luke Biarritz do željezničke postaje Bayonne, lokalni autobus "C" od zračne luke traje manje od pola sata.
Udaljenost 6 km, cijena 1€. Silazite na stanici Echauguette ili Bayonne Mairie, hodate 350m preko mosta preko rijeke do
željezničke postaje. Zatim na vlak za Saint jean p.p. , jedan sat vožnje.
Rasporedi: https://tim.chronoplus.eu/tim/data/pdf/227_FH_LC_Ete-2018.pdf
Vožnja autobusom od zračne luke Biarritz do Pamplone traje 3-4 sata (uključujući presjedanje u San Sebastianu. Cijena je 15 €. Autobus polazi iz zračne luke Biarritz svakih dva ili tri sati. Udaljenost je 95 km.
Moguć izlaz u Hendayeu za Irun (koji ide na sjeverni Camino) nakon dobrih pola sata vožnje.
Vozni redi: http://www.conda.es/en-index.php 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

37.) Nemam vremena za cijelo putovanje, imam samo ... dana, gdje bih mogao krenuti kasnije ili podijeliti putovanje u nekoliko dijelova?
- Za cijeli put, dakle od Saint Jean p.p do Santiaga i dalje do Finistere i Muxije, to je 940 km treba nam oko 31 dana hodanja u najboljim uvjetima.
- Za put od Saint jean p.p. do Santiaga, to je 765 - 825 km oko 21 do 25 dana.
- Od Santiaga do Finisterre, to je 89 km, to je oko 3 do 4 dana, od Finistere do Muxije ili obrnuto, 35 km, to je jedan dan.
- Od Pamplone do Saint Jean p.p ima oko 700 km treba nam 3 tjedna.
- Od Burgosa do Santiaga, to je oko 500 km za dobrih 15 dana.
- Od Leóna do Santiaga ima 300 km i traje oko 10 dana.
- Od Ponferrade do Santiaga ima 200 km oko tjedan dana.
- Od Sarrije do Santiaga ima 114 km oko 4 dana. (ovo je minimalna udaljenost koju još priznaju)
Neki hodočasnici cijeli put prepješače, ali ga zbog nedostatka vremena podijele na dva, tri ili četiri dijela: ove godine
jedan dio, sljedeće godine kreću tamo gdje su stali lani i tako do Santiaga. I u tom slučaju hodočasnički put je priznat i
dobijete potvrdu. Kad nastavite sljedeće godine, idete tamo gdje ste stali prošle godine da biste dobili pečat.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

38.) Ne mogu raditi velike uspone, odakle da počnem i kojom rutom da krenem?
Dva su područja na putu hodočašća s velikim usponima: planine Pireneji (Saint Jean p.p. - Pamplona) i Leonske planine  (Astorga - Sarria). Ako želite izbjeći uspone, počnite hodati u Pamploni i hodajte do Astorge (oko 450 km), sjednite na vlak ili autobus do Sarrije i nastavite hodati do Santiaga (još 114 km), ili možete nastaviti do Finisterre i Muxije.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

39.) Išao bih na Camino nekom drugom rutom - primitivo, norte, portugalskom rutom ili preko kontinenta, gdje bih pronašao informacije o ruti?
Što se tiče puta, smještaja i ruta, evo nekoliko informacija:
http://caminodesantiago.consumer.es/
U svakom slučaju, na tim rutama ima manje hodoćasnikih smještaja i rute su slabije označene nego na francuskoj ruti
Hrana je posvuda pa je ima u dućanima i gostionicama uz put/po hodoćasnikim smještajima. O smještaju je sve napisano.
Koristite Google za prijevod sa španjolskog.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

40.) U proljeće bih radije krenuo ranije na put da ne bude prevruće, zašto se to preporučuje tek nakon 1. svibnja?
Ruta preko Pireneja otvorena je od 31. ožujka do studenog. Međutim, u Pirinejima često ima snijega do 1. svibnja. U sjevernoj Španjolskoj često ima dosta kiše do prve polovice svibnja, zatim se vrijeme smiri i u lipnju nastupa sušno razdoblje koje traje do rane jeseni.
Štoviše, rano proljeće u sjevernoj Španjolskoj, a posebno u i ispod Pireneja, prilično je kišovito, a tlo je glinasto, pa se
hodočasnik mora boriti s kišom, blatom i hladnoćom. Odjeća se mora prati ručno i sušiti vani na konopcu... Puno
neugodnosti... Po hladnom i vlažnom vremenu morate nositi više odjeće, dodatnih kaputa i jakni, što sve skupa iznosi nekoliko kilograma, što moramo nositi sa sobom cijelim putem, ali ruksak je ionako uvijek pretežak. U toploj sezoni svega toga manje možemo nositi s sobom, a hodanje je lakše i ljepše po suhom vremenu, odjeća se brzo suši, možemo sjesti i odmoriti se negdje u prirodi.
Vrućina čak i nije toliki problem, jer je suha vrućina i uvijek ima vjetra, inače na termometru pokazuje puno, a osjećaj
vrućine i nije tako loš. Zrak je suh i dobro odvodi toplinu. U najvećoj vrućini možemo malo usporiti korake i krenuti na put malo ranije ujutro... Ali vremenska odgoda od 1 do 2 sata daje svoju vrijednost, jer je Španjolska puno zapadnije od Hrvatske i najveća vrućina počinje tek oko 15-16 sati. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

41.) Zdravstveno osiguranje - je li dovoljna europska iskaznica zdravstvenog osiguranja?
Europska kartica zdravstvenog osiguranja je gotovo kao ništa. Ovo pokriva samo hitne medicinske usluge kod državnih
liječnika, u bolnicama (smještaj u bolnici nije medicinska usluga!). Koristan je kod lakših ozljeda i infekcija, odnosno za
normalan odlazak liječniku, ali ne i kod ozbiljnijih ozlijeda, poput prijeloma i transporta vozilom hitne pomoći.
Da ne spominjem prijevoz ili čak helikopter. U inozemstvu nisu tako izdašni s prijevozom, još manje s helikopterom.
Ako se želite osigurati, potrebno je sklopiti komercijalno turističko putno osiguranje, koje pokriva sve ove usluge,
uključujući sav potreban kopneni ili zračni prijevoz i smještaj, također Covid liječenje u bolnici ako je potrebno.
Na putu nema posebnih zdravstvenih opasnosti, ali postoji mogučnost ozljeda uslijed padova, poskliznuća, nevremena u planini, ogrebotina, pogodka munje, žuljeva, opeklina od sunca, trovanja pokvarenom hranom, neke infekcije u nekim hodoćasnikim smještajima (npr. šuga, uši), prometne nesreće (ponegdje hodate i po prometnim cestama,
gradovima), prehlade, ugrizi pasa ili zmija itd... Problemi su vjerojatniji ako idete na put u neprikladno vrijeme. (rano
proljeće, kišna sezona, zima).
Hodočasnici sami liječe manje probleme, npr.: žuljeve, ogrebotine, manje probavne smetnje, prehlade, opekline od sunca, bolove u mišićima,... 

42.) Koliko zapravo traje "francuski" Camino, postoje različiti podaci od 765 do 830 km, pa čak i 900 km...?
U Roncesvallesu stoji ploča, gdje ima još 790 km do Santiaga, od Saint Jean p.p. do Roncesvallesa ima 26 km, dakle službeno 816 km...
Ali nije sve tako jednostavno, to je samo dio priče...
Na samom putu postoji nekoliko kraćih dionica s više varijanti (koje se razlikuju u dužini za nekoliko, a ponegdje i do 10
km), vi odaberite onu, koja vam najviše odgovara (od vrha Pireneja do Roncesvellesa preko Ibanjeta ili ravno, Irache - Los Arcos, Zračna luka - Burgos, Castrojeriz - Fromista, Fromista - Villarmentero, Sahagun - Mansilla, Leon - Hospital d Orbigo, Hospital d Orbigo - Astorga, Cacabelos - Villafranca - Valcarce, Tricastela - Sarria, S.Irena - S.Marcos, razne varijante kroz veće gradove, udaljenosti Fisterra - Finistera i drugdje...)
Osim toga, Španjolci vole isticati samo španjolski dio rute od Roncesvallesa do Santiaga, a "zaboravljaju" na francuski dio preko Pireneja.
Dakle udaljenost varira negdje od 765 - 830km (bez finistere)...nije to nešto točno određeno. Već ako idete na Finisteru prijeko Muxije ili u Muxiju prijeko Finistere, razlika je 10 km... Inače ruta se do nedavno nije ni točno mjerila, pretprošle godine su premjestili dosta znakova po ruti od 3 do 10 km. Postoji razlika u tome kako mjerite uspone, ali prema karti, ali prema stvarnoj ruti, prema nagibu rute. Od Saint Jean p.p. do Muxie je negdje između 900 - 950 km.
Tih nekoliko kilometara uopće nije važno, vi birajte varijante koje vam više odgovaraju.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

43.) Kako prevesti bicikl u Saint Jean p.p. i vratiti se iz Santiaga?
Najbolja i najjeftinija opcija je otići tamo i nazad Flixbusom (Zagreb - Bayonne), i Bayon - Saint jean p.p. lokalnim
vlakom ~1 sat vožnje ili biciklom ~55 km. Opet natrag Flixbus (Santiago - Zagreb), u oba smjera bit će potrebno presjedati 1X ili 2X. Doplata za bicikl za pojedinačnu vožnju je 9 €, dakle ukupno oko 36 € ili 45 €. Bicikl je potrebno registrirati prilikom kupnje karte. Broj bicikala je ograničen, stoga rezervirajte na vrijeme..
https://global.flixbus.com/service/bike-travel
Osim autobusa, postoje i druge opcije: Bicikl se može staviti u avion kao prtljaga, ako je pravilno rastavljen i spakiran,
ali morate platiti dosta više. Bolje bi bilo vlakom. Možete ga poslati nazad rastavljenog poštom (u Santiagu, u pošti imaju
spremnu ambalažu za to).
Još je bolje ako nađete neku grupu koja tamo ide autobusom i pridružite im se, ili nekog hodočasnika u Lurd, jer Saint jean p.p. nije tako daleko od Lourdesa ~140km - 1 dan vožnje biciklom ili vlakom.

<<< Natrag na popis pitanja <<<

44.) Krenuo bih kasnije, gdje drugdje mogu dobiti hodočasničku knjižicu (Credencial) kasnije na putu?
- Saint Jean p.p. – Hodočasnički ured
- Roncesvalles – u hodočasničkom smještaju u samostanu
- Pamplona – u hodočasničkom smještaju Jesus y Maria Pilgrimage, Calle Companía, 4, nedaleko od glavne crkve
- Puente la Reina – Albergue de Peregrinos de los Padres Reparadores
- Estella – Albergue de Peregrinos (općinski)
- Logroño – Albergue Municipal de Peregrinos
- Santo Domingo de la Calzada - Albergue de peregrinos de la Cofradía del Santo
- Burgos – Albergue Municipal de Peregrinos ili Hodočasnički ured u katedrali (ispod)
- Carrion de los Condes – Hodočasnički ured u samostanu San Zoilo (na zapadnoj strani na izlazu iz grada)
- Leon – Albergue Ciudad de León (cistercijani)
- Astorga – Albergue de peregrinos Siervas de María
- Rabanal del Camino – Albergue Nuestra Señora del Pilar
- Molinaseca – Albergue de Peregrinos Alfredo
- Ponferrada – Albergue de Peregrinos San Nicolas
- Villafranca del Bierzo – Albergue de Peregrinos Ave Fónix
- O Cebreiro – Albergue de O Cebreiro i hodočasnički ured u crkvi
- Samos – Albergue del Monasterio de Samos
- Sarria – Albergue de Peregrinos de Sarria (općinski)
- Santiago de compostala – hodoćasnički ured ured
- Finisterre – Albergue de Peregrinos (općinski)
- Muxia - turistički ured 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

45.) Kako hodaš po Pirinejima i ostalim brdima, ima li penjanja na zajlama?
U Pirinejima hodate "Napoleonovom rutom", tako se tsj put zove. Prvi dio puta je po asfaltnoj cesti, nastavljamo stazama. Na putu nema alpinističkog penjanja. Ali postoje i druge opasnosti, kao što su popodnevne oluje, munje, vjetar, blato, klizanje na blatnjavoj padini u dubinu ili zbog naleta vjetra, brza promjena vremena,.... U slučaju kiše, dio rute može biti prilično blatan.
Najopasnije su nepredvidive poslijepodnevne oluje. Od Orrisona pa sve do Roncesvallesa nema zaklona, ​​nema zgrade u koju bi se sklonio. Zato u Pireneje uvijek idemo samo ujutro, osim ako ne prespavamo u Orrisonu. Zbog nepoštivanja ovog pravila već je bilo dosta nesreća i poginulih hodočasnika na ovom dijelu rute.
Pješačimo Pirinejima dva dana do doline kod Zubirija. Noćimo u hodoćasnikim smještajima u planinskim selima: Orisson,
Roncesvalles ili Espinal.
Slično je i u Leonskim planinama između pokrajina Kastilje i Galicije. Maksimalna nadmorska visina na putu je 1700 n/m  

<<< Natrag na popis pitanja <<<

46.) Što je bio najteži dio putovanja?
Na putu nema posebnih teških situacija, ako na put krenete u pravo vrijeme. Teški slučajevi mogu biti uglavnom loše vrijeme, ali i: žuljevi, bolest, dugotrajne kiše, jake vrućine, blato na putu,... Da biste to izbjegli, najbolje je krenuti na put
kada je vjerojatnost takvih događaja manja, što je moguće u toplom dijelu godine. Ljetne vrućine nisu tako ozbiljan
problem, sasvim se dobro podnose. Gore su duže kiše, kad se nigdje ne možeš osušiti, ni sebe ni svoje odječe i obuće...
Najteži dio bio mi je zadnji dio puta, kada sam se trebao pripremiti za povratak kući. Dijelom zato, što se ovo lijepo
putovanje bliži kraju, a dijelom i zbog  pronalaženja prijevoza po povoljnoj cijeni, a i zato što je u ovom posljednjem dijelu putovanja sve vrvi od raznih turista. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

47.) Kažu da ovaj put (Camino) mijenja sve koji njime hodaju, tako da se kući više ne vraćaju isti,...?
Ovo je samo mit... Kući se vratiš isti kao kad si krenuo na put, samo si koji kilogram lakši, ali malo preplanuli od sunca,
fizički si malo spremniji i, na kraju, ali imate i dosta "istanjen" novčanik. Ovaj put nema zamjetnih psihičkih učinaka na hodočasnika, čak i ako ga hodate nekoliko puta...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

48.) Vjerojatno usput stječeš puno novih prijatelja?
Putem naiđete na dosta ljudi koje susrećete gotovo svaki dan. Upoznavamo se jedni s drugima, susrećemo se u namještajima, na putu, na večerama, na svetim misama i u gostionicama. To su ljudi sa svih strana, družimo se međusobno, bez obzira odakle smo. Na putu sretnete malo Hrvata, možda jednog ili dva ili tri na cijelom putu, ali ponekad ni to. Često se dogodi da nakon nekoliko dana hodanja sretnete nove ljude na stazi, ali onih prijašnjih više nema, jer svatko ima različitu brzinu hodanja, pa jedni ostaju iza, drugi idu naprijed.
Međutim, ta prijateljstva nisu trajna – ona se gase, kada završimo putovanje i vratimo se kući. To su samo površna poznanstva, jer nema dovoljno vremena na putu da se više međusobno povežemo. Dbog velike udaljenosti takve kontakte nije moguće održavati.
No, to uvelike ovisi o načinu hodanja koji ste odabrali, ako više noćite u gradovima, srest ćete više ljudi, ali manje na
selu. Međutim, kontakti među ljudima u gradovima su površniji. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

49.) Želim postati domar hodočasničkog smještaja na Caminu?
I ovo je također moguće
Na ovom hodočasničkom putu nedostaje domara u hodoćasničkim smještajnima, neki su čak morali biti zatvoreni, osobito u udaljenijim krajevima. Zbog toga se stalno traže domari. U nekim se hodoćasnikim smještajima domari mijenjaju brzo, u drugima ostaju dugo. Neki hodoćasniki smještaji tradicionalno imaju strance, a neki domaćine. Posao je često slabo plaćen, negdje ga rade volonteri, a negdje se domari mijenjaju svaki mjesec. S obzirom na to, da smo u EU, tu mogućnost imaju i Hrvati...
Potrebno je poznavanje barem jednog velikog svjetskog jezika (njemački, engleski, talijanski, francuski, španjolski), poželjno je barem osnovno znanje španjolskog, završit treba kraći tečaj i poželjno je da ste barem jednom  prošli Camino.
Posao domara počinje u 6 sati ujutro, kada hodočasnici kreću na put, a nastavlja se čišćenjem, tijekom dana je slobodno vrijeme, a u popodnevnim satima prihvat novih hodočasnika i potrebna administracija (pečatenje knjižica), upis hodočasnika u evidenciju), u nekim smještajima vođenje zajedničke pripreme večere, kupnja hrane, briga o redu i čistoći te poštivanje pravila smještaja. U 22 sata sve se zaključava i ide u krevet. To se ponavlja iz dana u dan, bez obzira na dan u tjednu. Posebno pogodan posao za ljude, koji vole društvo...
Nazovite ured za hodočašće u Saint Jean pied de port: 00 33 559 370 509, tamo će vam dati daljnje upute...
Najbolje pa je krenuti na put, pješačiti ili s biciklom cijeli Camino, a u međuvremenu čitati obavijesti na oglasnim pločama u hodoćasnikim smještajima, popričati još malo o tome s voditeljima smještaja i na kraju odlučiti gdje volite biti i na temelju toga se javljate na predmetni natječaj.....
>>> Postal bi domar u hodočasničkom smještaju >>>  

<<< Natrag na popis pitanja <<<

50.) Kakva je hrana na putu, menuji u gostionicama, hodoćasnikim smještajima, može li se jesti meso?
Hodočasnici dobivaju (skromni) doručak u nekim hodoćasnikim smještajima, osobito u župnim i nekim privatnim uz nadoplatu. Ovaj doručak nije vrijedan svoga novca, to je samo skroman međuobrok i bolje je rano krenuti na put. Hranu za doručak bolje je kupiti dan ranije u trgovini i sami pripremiti doručak, npr. kruh, maslac, med, džem, salama, mlijeko,... Ili stanemo na prvom lokalu i uz kavu pojedemo pecivo ili sendvič. Usput ih ima dosta.
Usput možete i ručati u gostionici. Postoje "dnevni meniji", koji su sadržajem, količinom i cijenom jednaki večernjim
hodočasničkim menujima. Ako tijekom dana jedete u gostionici, cijena puta se povećava za svaki dan hodočašća za 12 € do 15 €... Ili možete tijekom dana jesti suhu hranu, koju kupite u trgovini, što je znatno jeftinije. Primjerice, možete sami pripremiti razne salate, posebno od rajčice, ali i od voća, ponekog slatkog, ukiseljenog povrća...
Večera je dostupna u nekim hodoćasnikim smještajima, posebno župnim (parroisial) obično za dobrovoljni prilog ili u većini privatnih (R:P:) uz dodatnu naplatu od €10 - €12. Državni smještaji (općinski, ACAG) ne nude hranu. Međutim, u nekim državnim hodočasničkim smještajima dostupna je kuhinja sa štednjakom ili mikrovalnom pećnicom. Hodočasnicima su na raspolaganju kuhinje u svim državnim hodoćasnikim smještajima u posljednjem dijelu puta u pokrajini Galiciji. Neka mjesta imaju tanjure i ostalu opremu, druga nemaju, varira. U takvoj kuhinji možete pripremati jela koja se brzo skuhaju npr.: makarone, rižu, jaja, juhu, palentu itd..., jer obično morate čekati u redu ako ima više ljudi. Ali tamo gdje dobivamo već pripremljenu ili zajednički pripremljenu hranu, dobivamo i jednostavnija jela, poput juha, miješane salate, tjestenine-makarona, voća, vina,...
Gdje to nije moguće, u obližnjoj gostionici (kao i u nekim privatnim hodoćasnikim smještajima) možemo dobiti "hodočasnički meni". Sastoji se od jednog prvog jela, jednog drugog jela, deserta i pića. Cijena je od oko 10€ u hodoćasnikim smještajima do 12-15€ u gostionici. Za prvo jelo možemo dobiti: tjesteninu-makarone, juhu od povrća, miješanu salatu. Za drugo jelo: pečena ili pržena piletina s pomfritom, pečena jaja s pomfritom, pečena riba s pomfritom, paella riža, pečeni (izvana zagoreni, iznutra sirovi!) odrezak,... Za desert dobijemo : sladoled, peciva, jogurt, puding. Za piće: voda, crno vino ili pivo. Restorani obično imaju neka od ovih jela u ponudi, a onda možete birati iz ponude.
Kad smo kod mesa, znaju dobro pripremiti piletinu i ribu, ostalo meso radije ne bih komentirao. Ne naručujemo ni odreske ni junetinu, jer ne znaju kako to skuhati po našem ukusu. U Španjolskoj se odresci peku tako da se odrezak brzo ispeče na vrlo vrućoj plati. Takav je odrezak već zapečen izvana, ali još uvijek gotovo sirov u sredini. Nije kuhar kriv, ali postoji takav običaj da se tami jede takvo meso. Također ne znaju pripremiti gulaš ili druga variva na žlicu. U Španjolskoj to nije slučaj. Nemaju ni krumpir u salatu ni pečeni krumpir. U Španjolskoj se krumpir rijetko nađe na tanjuru, ali kada ga ima, uglavnom je u obliku pomfrita. U Španjolskoj se ne jede toliko svinjetina kao kod nas, rjeđe je na jelovniku.
Ali imaju dobre juhe od povrća, paella-riže (riža s plodovima mora), pasta-macaroni (tjestenina s rajčicama, maslinama),
riba, piletina, miješane salate, paprike, dobro crno vino....
No, gotovo da ne dolazi u obzir da hodočasnik sam peče ili kuha meso u kuhinji smještaja, jer si ne možete priuštiti dugo
kuhanje, dok drugi čekaju u redu za kuhinju. Također, mirisi tijekom pripreme mesa nisu nimalo ugodni (luk, češnjak). Ako vam nedostaje mesa, usput su dobri sendviči s pršutom (npr. za doručak), kao i salama,...
I sam sam često pripremao tjesteninu-makarone, jer se lako i brzo spremaju, a čak su i kaloričnije od ostalih namirnica.
Paradajz salata sa dosta kruha. Ovo je jako bitno na putu da jedete što kaloričniju hranu. Bolje hodate, niste umorni i
možete duže hodati bez problema s mišićima, koljenima i sl., lakše podnosite vrućinu, lakše razmišljate, imate više fizičke
snage...
Vino nakon večere pomaže vam da brže zaspite i bolje spavate. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

51.) Što kažete na navigaciju usput, ima li aplikacija za telefon?
Put je uglavnom dobr označen, pa navigacija nije niti potrebna. Na početku puta u Saint Jean p.p. dobivamo osnovnu kartu, popis mjesta i hodoćasničkih smještaja. Izuzetak su veći gradovi, gdje se, ako ne pratite znakove, možete izgubiti. "Google maps" je obično dovoljan da pronađete pravi put ili trgovinu, gostionicu i sl.
Ali preporučujem, da instalirate dvije aplikacije na telefon, ne treba nam više.
- Camino Pilgrim - Frances (popis mjesta na ruti, kilometri između mjesta i do odredišta, nadmorska visina, profil,
traženje smještaja, trgovine, bankomati, karta, ponuda u pojedinim mjestima, trgovina, ljekarna, smještaj, gostionica,
restoran, bankomat)
- Buen camino de Santiago app (točan opis hodoćasničkih smještaja s ažuriranim cijenama, slikama i ponudama u njima, radno vrijeme, broj ležaja, mapa, mogućnost rezerviranja pojedinih smještaja, sve verzije Camina (francuski, portugalski, primitivo, norte, ...), atrakcije u pojedinim mjestima i njihove slike, opis pojedinih mjesta, navigacija i upute do svih tih objekata)
Obje gore spomenute aplikacije omogućuju nam unaprijed nalaganje karata i podataka na telefon, tako da nam čak nije potrebna internetska veza i prijenos podataka kada ga koristimo. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

52.) Pranje odjeće, jesu li hodočasnicima na raspolaganju perilice rublja?
Veće perilice rublja dostupne su hodočasnicima u većini državnih smještaja i nekim privatnim, koje omogućuju kraće pranje od ~20 minuta. Mašine su automatizirane, rade na kovanice, cijena pranja je 3€, u cijenu je uključen prašak, sve je automatizirano. No, česti su slučajevi, pogotovo ako je puno ljudi u smještaju, a vani je loše vrijeme, da morate dugo čekati na red...
U ponudi su i sušilice, cijena za jedno sušenje je 4€.
Ovo dolazi u obzir za skupine hodočasnika da zajedno opere prljavu odjeću u jednom krugu. Da pojedini hodočasnik opere jednu majicu, kratke hlače i par čarapa, to ne dolazi u obzir. Ako ste sami, odjeću perete ručno u bačvi ili sudoperu, a sušite ih vani na konopcu kojeg imaju posvuda.
U župnim hodoćasničkim smještajima praktički nigdje nemaju perilice i sušilice rublja. Ovdje dolazi u obzir samo pranje ruku i sušenje na konopcu. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

53.) Kakve ste cipele nosili na putu, kakvu obuću trebate nositi?
U normalnim uvjetima (kasno proljeće - ljeto - rana jesen) lagane i niske planinarske cipele za hodanje po brdima i lošem
vremenu. Ljeti se za hodanje po vrućim ravnicama i asfaltu preporučuju se i dodatne sandale s trakama za pričvršćivanje. Tako neće biti žuljeva. U smještaju je potrebno nositi papuče. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

54.) Je li vreća za spavanje stvarno potrebna, ali što je s armaflexom?
Hodočasnički smještaji su namijenjeni isključivo hodočasnicima na ovom putu. Većina ima krevete na kat, odnosno dva kreveta jedan iznad drugog, a spava se u većim skupnim sobama. Kreveti su uglavnom sa gumenim madracima, bez posteljine. U nekim državnim i privatnim hodoćasnikim smještajima možete dobiti tanku, paučinastu navlaku za madrac i podlogu za jednokratnu upotrebu (1 €). Tamo gdje se spava na podu (neki župni smještajii), imaju gumene strunjače za vježbanje i ako je malo ljudi, možete uzeti dvoje ili troje i na njima spavati. Tako da nigdje nema posteljine. Dakle, vreća za spavanje je OBAVEZNA. Armaflex ne treba nigdje.
Ali ako želimo spavati vani na otvorenom ili u kampovima, treba nam i armaflex i manji šator... 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

55.) Koliko vode trebam nositi sa sobom, je li voda pitka?
Dovoljna je plastična boca za 1,5 litara vode, čak i u ljetnim vrućinama. Voda se može natočiti u svakom selu, koje ima
slavine za pitku vodu u centru sela. Osim toga, gotovo u svakom selu ima gostionica. Sela slijede jedno drugim na udaljenosti od 4 do 10 km. Veće količine predstavljaju samo višak kilograma. Čak i pri prelasku Pireneja usput ima dovoljno vode, nakon sat i pol je Orrison, na francusko-španjolskoj granici bunar sa slavinom,... Tako je i u Leonskim. planinama i na beskrajnoj ravnici, gdje na dužim dionicama imaju pokretne prodavaonice bezalkoholnih pića u kombijima.
Voda iz slavine je svugdje pitka, ali nije baš najboljeg okusa. U Španjolskoj uglavnom nema vapnenca, pa je voda mekana, ponegdje još i klorirana, ali je pitka. Ali ako negdje nije pitka, označeno je (agua no potable)
Upravo zbog meke vode preporučuje se svakodnevno dodavanje nedostajućih minerala (kalcij, magnezij) u obliku šumećih tableta (iz Konzuma,...) te dovoljno soli u hranu kako bi se spriječili grčevi mišića u nogama. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

56.) Gdje su trgovine s hranom, opremom za hodočašće, koliko ih ima na putu?
Na putu ima dovoljno trgovina s hranom. Više od polovice sela ima i malu trgovinu mješovitom robom u kojoj možete kupiti sve što vam je potrebno za jelo ili pripremiti večeru. Ali dućana nema posvuda. Na početku putovanja u San Jean p.p. dobijete popis mjesta, za svako mjesto je označeno ako ima i trgovinu. Ove male trgovine obično rade od 10 do 14 sati i od 17 do 21 sati (s popodnevnom pauzom). Samo u većim gradovima trgovački centri rade cijeli dan. Cijena hrane u španjolskim trgovinama usporediva je cijenama u Hrvatskoj (2023)
Dućani s hodočasničkom opremom (ruksaci, odjeća, obuća,...) postoje samo u većim gradovima, u selima ih nema. 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

57.) Gdje su gostionice, bifei, hodočasnički menuji, je li toga dovoljno?
Mali bar ili konoba postoji u gotovo svakom selu, čak i u izumrlim selima (selima bez stanovnika). Svugdje možete dobiti
kavu, vino, pivo, čaj, sokove, sendviče, kolače i razne grickalice. Osim toga, gostionice su gotovo posvuda u blizini hodočasničkih smještaja, a u večernjim satima nude hodočasničke menuje. Ima samo nekoliko mjesta gdje ih nema, ali tamo svugdje možete dobiti hranu ili večeru u hodoćasnikom smještaju. Česti su slučajevi, posebno u malim selima, da je sve u jednom objektu u isto vrijeme: hodočasnički smještaj, gostionica i mala trgovina,... Cijene jela i pića u gostionicama su otprilike usporedive cijenama u  Hrvatskoj. (2023) 

<<< Natrag na popis pitanja <<<

58.) Je li korištenje mobitela stvarno besplatno?
Francuska i Španjolska su dio EU, pa se pozivi i poruke naplaćuju kao kod kuće. Postoje ograničenja u prijenosu podataka, negdje od 10 do 30 GB/mjesečno, što je teško prijeći normalnim korištenjem. Što je više od toga, se nešto naplaćuje, a ni tu nema iznenađenja s astronomskim cijenama. Kako većina ljudi ima razne neograničene planove pretplate, to znači da je korištenje telefona na putu besplatno. Korisna stvar za navigaciju po gradovima, pronalaženje trgovina,...
U svakom slučaju: Isplati li se ići tako daleko i na takvom putu gubiti svaki slobodan trenutak beskorisnim "grebanjem" po ekranu?, kao što se to u zadnje vrijeme radi kod kuće, na poslu, u školi, u šetnji, dok jedete, pa i posvuda. Ovo je u posljednje vrijeme postala prava ovisnost...
Vrijeme na putu radije iskoristimo za razgledavanje prirode, mjesta, znamenitosti, druženje ili jednostavno za odmor na
suncu....

<<< Natrag na popis pitanja <<<

59.) Kraća verzija Camina - ja bih hodao samo dio puta...
Znatan broj hodočasnika prepješači samo dio hodočasničkog puta, osobito zadnjih 100, 200 ili 300 kilometara. Zapravo, to se odnosi na većinu Španjolaca. Drugi, udaljeniji hodočasnici rijetko se odlučuju za ovu opciju. Dakle, takvo hodočašće traje od svega nekoliko dana do dva tjedna i više je vrsta turizma nego pravog hodočašća. Pravi hodočasnici koji hodamo cijelim putem, takve ljude nekako gledamo s visoka... Na zadnjem dijelu puta od Sarrije do Santiaga ponekad su cijele kolone takvih "turista" - to je više turizam nego ozbiljno hodanje...
Takvo je hodočašće prilično jeftino. Svoju hodočasničku putovnicu možete dobiti u hodoćasnikim smještajima u Sarriji,
Cebreiru, Finisterri ili Muxiji – pogledajte gornji popis.
Za hodočasnike iz udaljenijih krajeva (pa i naših krajeva) pitanje je ima li tako kratko putovanje smisla, jer najveći dio
troškova Camina je prijevoz tamo i natrag...
Ni u ovom zadnjem dijelu putovanja (Sarria - 114 km do Santiaga) ne doživljavate pravu hodočasničku atmosferu. Putem je gužva, sve je više turistički, a krajolik je prilično dosadan.
Onaj pravi hodočasnički ugođaj je na početku puta u Pirinejima, te na cijelom središnjem dijelu puta na dugoj ravnici, te u
planinama,...
Većina onih, koji idu kraćom verzijom odlučuju se za hodočašće od Sarrije (114km) do Santiaga, a neki od Cebreira (150km) ili Ponferrade (200km).
Neki pješače rutom od Atlantika do Santiaga od Finisterre (90 km) i/ili Muxije (125/85 km)
Za one koji bi željeli ići ovom rutom, preporučuje se let Ryanairom do Santiaga i zatim autobusom do Cebreira, Sarrije., Finistere ili Muxije.
Neki počinju svoje hodočašće i u gradovima Leon (300 km), Burgos (500 km), Logronjo (650 km), Pamplona (750 km). Ovdje također imaju zračne luke i pronalazite odgovarajući let do tamo...

<<< Natrag na popis pitanja <<<

Pitajte  dodatna pitanja o putu, prijedlozi, dojmovi s putovanja, informacije,...

 

(svibanj 2024)


Skupaj - ogledi vseh strani: